Nasmijanog Ramba general Roso volio je kao sina. Za njim je pustio i suzu. – poginuo heroj Ferdo Sučić

U bitci za Livno kod sela Čelebići u presudnim trenucima obrane život je 23. travnja 1992. godine položio jedan od najvećih heroja Domovinskog rata Ferdinand – Ferdo Sučić.

Ferdo je rođen u selu Ljubunčić nedaleko Livna 21. listopada 1969. godine. Bio je zdravo seljačko dijete, najmlađe u siromašnoj obitelji Mare i Mate koji su uz njega imali petoricu sinova i dvije kćeri. Živahnog i nemirnog duha Ferdo je često lomio i ruke i noge, no dječje nestašluke nitko mu nije mogao zamjeriti jer je bio dobrodušan dječak.

Bio je jedan od petorice mladića koji su napustili rodne Ljubunčiće i uputili se u Hrvatsku gdje su u studenom 1990. dragovoljno pristupili Jedinici za posebne namjene MUP-a RH „Kumrovec“. Ondje su se susreli s još jednim mladićem iz Ljubunčića, Antom Šarićem koji je ranije otišao na studij u Zagreb:

Iznenadio sam se kada sam ih vidio. Naime HDZ je radio u Livnu, gdje je imao velik skup, spiskove mladića koji bi se prijavili u te policijske jedinice. Tako se među njima našao i Ferdo koji iako se nije bavio sportom bio je mladić sportske građe visok 190 centimetara i plijenio je pažnju. Bilo nas je 300-injak u Kumrovcu, nešto malo iz Bosanske Posavine i srednje Bosne, a ostatak od Kupresa i Livna pa do Stoca. Nismo imali puno vremena za obuku. Već nakon mjesec dana digli su nas na Tuškanac gdje smo čekali mogući državni udar iz Beograda. Slijedile su zadaće osiguranja štićenih osoba i objekata, a zatim i prvi sukobi s pobunjenim Srbima u Pakracu i na Plitvicama u kojima je sudjelovao i Ferdo.

Jedinica za posebne namjene Kumrovec imala je u akciji „Plitvice“ 31. ožujka 1991. godine zadaću napredovanja u pravcu Ličkog Petrovog Sela, a nakon što su osigurali to područje pridružili su se policijskim snagama na osiguranju samog Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ferdu su ondje „uhvatile“ kamere HTV-a, ali i ratni fotograf Drago Havranek koji je Ferdu “ulovio” u opuštenom izdanju u druženju s turistima koji su se zatekli na Plitvicama tijekom akcije. Uskoro je u svibnju formirana Bojna Zrinski u koju ulazi i Ferdo zajedno s 30-ak suboraca iz kumrovečke jedinice.

Ferdo Sučić (drugi s lijeva) s talijanskim turistima – autor fotografije Drago Havranek

Nas je iz jedinice Kumrovec okupio general Ante Roso na jednom sastanku u kino sali u Kumrovcu. Tada je rekao treba mi 30 ljudi koji nisu stariji od 25 godina, nisu oženjeni i na kraju je rekao – oni koji su spremni poginuti za Hrvatsku. Nas 26, 27 se javilo i postali smo temelj Bojne Zrinski. Ostatak ljudstva bio je temelj u profesionalnim brigadama Zbora narodne garde – recimo 2. i 4. brigade. Zanimljivo Ferdo je bio odsutan i nije bio na sastanku. Kada je stigao rekli smo mu da smo pristupili novoj elitnoj jedinici, a on je odmah rekao da i on mora biti dio te ekipe. Otišli smo kod Rose i rekli mu o čemu se radi i on je jedva dočekao još nekoga. Njegov i Ferdin odnos od tad pa na dalje bio je poseban. Imao je Roso poseban odnos sa svima nama i sve nas je nazivao „Sine“ međutim Ferdo je bio omiljen. Ne samo kod njega nego i kod svih ostalih suboraca. Ferdo je stvarno bio Rambo. Na obuci u Žutici slomio je nos i odmah se iz bolnice vratio u postrojbu i na obuku. Mi smo prolazili kroz zaista zahtjevnu obuku, a onda smo dalje obučavali ostale. Ferdo je recimo išao u Lepoglavu obučavati zatvorenike. Kako je tada falilo vojske, dio zatvorenika pustili su da idu u vojsku i Ferdo ih je obučavao.

Anđelko Gelo, suborac i prijatelj
Anđelko Gelo i Ferdo Sučić sa slomljenim nosom

Sredinom lipnja 1991. Ferdo se s Bojnom Zrinski uputio u Vukovar gdje također sudjeluje u obuci pripadnika 4. bojne 3. gardijske brigade, ali i prvim borbenim akcijama na tom području poput akcije čišćenja Borova Naselja.

Ferdo je imao nadimak “Noćna ptica”. Naime kad bi išli na terene po noći Ferdo se uvijek javljao da bi vozio. Nama je to bio nezahvalan zadatak, a kako ga se uvijek prihvaćao tako je dobio taj nadimak. Bio je zahvalan suborac, odgovoran i hrabar, netko s kim ste uvijek mogli računati sto posto.

Tomislav Sabljo, prijatelj i suborac

Posebno se istaknuo na gospićkom ratištu gdje je Bojna Zrinski izvela nekoliko bitnih akcija tijekom rujna. Ferdo je ondje bio dio manje grupe koja je zarobila Trajčeta Krstevskog, prvog zarobljenog generala JNA u Domovinskom ratu. U to vrijeme diljem Hrvatske započela je bitka za vojarne JNA pa tako i u Gospiću. Upravo je Ferdo odigrao ključnu ulogu u zauzimanju velikog skladišta JNA u tom gradu.

Svi smo se rasporedili i dogovor je bio da transporter probije ogradu i zatim mi uletimo unutra. Ja gledam, nigdje nema Ferde, kad Ferdo na transporteru viri van, kao Rambo s Ultimaxom. I transporter probija ogradu te uskoro osvajamo vojarnu. Bilo je to vrlo važno jer smo ondje došli do nekoliko tisuća pušaka, a Ferdina neustrašivost sigurno je utjecala na strašljivost pripadnika JNA.

Anđelko Gelo, suborac i prijatelj

Početkom 1992. godine Ferdo Sučić odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje sudjeluje u pripremama za potencijalnu agresiju na hrvatski narod u Livnu i okolici do koje uskoro i dolazi.

Ja sam postavljen na mjesto zapovjednika obrane sektora Čelebići od strane generala Rose, a Ferdo je postavljen na mjesto zapovjednika tzv. komando grupe. JNA je 13. travnja 1992. krenula iz pravca Glamočkog polja na Livno gdje im je najbliži put no taj je napad zaustavljen. Očekivali smo da će udariti i preko Čelebića tako da smo se pripremili i iskopali rovove iznad i ispod magistralnog puta. Kada je krenuo njihov udar 23. travnja sreli smo tog dana oko 14 sati kada je on stigao autom do početka Čelebića i izišao sa svojim Ultimaxom. Uskoro sam saznao da je poginuo. Rekli su mi dečki da je dobio geler, a zatim i metak. Bio je to strašan gubitak. On je bio uvijek išao prvi i bio je neustrašiv. Recimo tog 13. travnja kad je prestao topnički napad mi smo krenuli prema prvoj liniji i točno na ničijoj zemlji je bilo groblje gdje nas je otkrio snajper. Čuli smo kako meci lete oko nas i instinktivno smo zalegli. Svi osim Ferde koji je ostao na nogama sa svojim Ultimaxom uz osmijeh i riječi „Šta ste legli? Onaj metak koji bude vaš nećete čuti.“ Tako je govorio za granate – „Ona koja bude namijenjena meni od nje neću uteći.“ Bila je to njegova luda filozofija koja ga je na kraju došla glave.

Ante Šarić, prijatelj i suborac

Sprovod u Ljubunčićima bio je velik i dirljiv događaj. Ferdina smrt pogodila je sve koji su ga poznavali pa tako i generala Antu Rosu.

Roso i ja vozili smo prema Zagrebu iz Livna kada je do nas došla vijest o Ferdinoj pogibiji. Bilo je to negdje oko Delnica. Rekao mi je – Stani! Ja sam stao, vidio sam da plače, išle su mu suze i rekao mi je – “Ferdo je poginuo.” Meni se tada svijet srušio. Mislio sam da Ferdo ne može poginuti. Mi smo stigli do Zagreba, bili tamo sat vremena i odmah išli natrag za Livno. Kad smo se vratili Ferdina majka rekla mi je – “Da si ti bio s njim on ne bi poginuo.

Anđelko Gelo, suborac i prijatelj

Ferdinim imenom nazvana je livanjska bojna Pukovnije „Ante Bruno Bušić“. O njemu je napisana i kraća monografija u kojoj je autor Tomo Gelo istaknuo: „Nepotrebne su legende o njegovoj junačkoj smrti, jer je tu sama smrt jača od bilo kakve legende.“ Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Spomenicom Domovinskog rata.

Izvori
Literatura
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ante Šarića, prikupljeno 4. travnja 2022.
Usmeno svjedočanstvo Tomislava Sablje, prikupljeno 13. travnja 2022.
Usmeno svjedočanstvo Anđelka Gele, prikupljeno 21. travnja 2022

Podijeli članak