Igrao je u Dinamu sa Zekom i Cicom, a u legendu je ušao još za života kao jedan od pionira malog nogometa – poginuo heroj Stjepan Major

Na današnji dan, 9. travnja 1992. godine na karlovačkom ratištu poginuo je heroj Domovinskog rata Stjepan Major – Štef.

Stjepan Major rođen je 30. studenoga 1955. godine u Velikim Zdencima kraj Grubišnog Polja. Odrastao je i školovao se u Zagrebu kao najmlađi od četvorice sinova u obitelji Ferde i Alojzije. Zanimanjem je bio električar. Miran, staložen  i duhovit, ulijevao je drugima povjerenje. Pamte ga kao izvrsnog nogometaša. Zajedno s bratom Ernestom igrao je u juniorskoj momčadi Dinama koja je dva puta osvajala prvenstvo Jugoslavije te su ih od milja prozvali „malim Ajaxom“. Dio te juniorske momčadi bili su i velikani poput Zlatka Kranjčara, Velimira Zajeca i Marijana Vlaka. Bio je jedan od pionira malog nogometa u Hrvatskoj. Najveću slavu stekao je kao igrač malonogometne ekipe Grahorova sa zapadnog dijela grada.

Štef Major je dio prve momčadi Grahorove koju je osnovao Dubravko Klement. Ta je momčad vrlo zanimljiva zato jer je ona niknula u jednoj ulici pa se proširila na još samo nekoliko okolnih ulica iz kojih su najtalentiraniji dečki došli u tu Grahorovu kako bi ona bila što jača i što bolja. Imali su sjajnu momčad i ja sam ih gledao u tim njihovim prvim pokušajima na „Kegelbajsu“ (op. a. neslužbeno prvenstvo grada Zagreba u malom nogometnu; igralo se na Trgu Francuske republike popularno zvanom “Keglić” ili “Kegelbajs”). Igrali su stvarno sjajan nogomet. Bili su zanimljiva mješavina lokalnih haklera i igrača koji su trenirali u Dinamu i Zagrebu, juniora Dinama i Zagreba. (…) Bila je to specifična momčad. Onaj tko igra za Grahorovu mora znati kako se ponašati. To nam je bilo strahovito bitno. Ja sam igrao 10 godina za Grahorovu i u toj momčadi nisam nikada ni od koga čuo ijednu ružnu riječ. To su bili takvi ljudi. 1991. godine Grahorovu nitko nije trebao zvati u Domovinski rat. Cijela Grahorova početkom Domovinskog rata otišla je dragovoljno u Domovinski rat.

Anton Samovojska, novinar i suigrač

I Stjepan Major pridružio se Hrvatskoj vojsci. No na front nije otišao s ekipom iz kvarta već je zbog toga što je u JNA stekao čin poručnika raspoređen u sastav 150. brigade Hrvatske vojske Črnomerec gdje je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika 3. bojne.

Poginuo je nesretnim slučajem u Generalskom stolu. Naime u kuću zapovjedništva 3. bojne s terena je donesena protutenkovska kumulativna mina M-79. Eksplodirala je u njegovim rukama. On i Krešimir Žiger teško su ranjeni, a Zdravko Benko i Ferdinand Pavlić lakše. Nažalost Major je preminuo ubrzo u Karlovcu pri prebacivanju u bolnicu na Švarči.

On je bio jedan od igrača koji nas je sve okupljao i koji nas je vezao, kojeg smo svi beskrajno voljeli. Zbog toga je taj događaj koji ga je zadesio za sve nas bio strahoviti šok. Bilo je to teško preboljeti.

Anton Samovojska, novinar i suigrač

Kad sam završio nogometnu karijeru igrao sam za Grahorovu, dakle igrali smo za istu momčad. Jedan divan čovjek, jedan divan sportaš.

Slaven Zambata, nogometaš

Dugo godina u spomen na legendu zagrebačkog malog nogometa u Zagrebu se igrao jedan od najdugovječnijih memorijalnih turnira u malom nogometu, a spriječiti ga je uspjela tek korona. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Iza njega ostalo je četvero djece – kćeri Maja (r. 1979), Sanja (r. 1980), Vanja (r. 1988.) te sin Sven (r. 1990.).

Naslovna fotografija – Momčad Grahorova na malonogometnom turniru “Kutija šibica” u zagrebačkoj dvorani “Dom sportova” (Stjepan Major u krugu)