Vojarna “Maršal Tito” popularno nazivana “Maršalka” bila je najveća vojarna JNA u Zagrebu. Smještena je odmah do novozagrebačkog naselja Travno, a danas je poznata pod nazivom “Prva gardijska brigada Tigrovi – Croatia”. Kada je 27. lipnja 1991. godine započela agresija JNA na Sloveniju, HTV emitirao je vijest da je prema Sloveniji, iz “Maršalke”, krenula veća kolona tenkova. Ubrzo se ispred vojarne okupilo nekoliko stotina građana revoltiranih napadom JNA na Sloveniju. Uzvikivali su parole poput “Zar vas je tako Tito učio”, a čuli su se i povici “četnici, četnici” i “cigani, cigani”… Vijorile su se hrvatske zastave i pjevala hrvatska himna.
Situacija je pred “Maršalkom” narednih dana bila napeta, a eskalirala je 2. srpnja 1991. godine u popodnevnim satima kada su građani Zagreba pokušali zapriječiti odlazak tenkova Jugoslavenske narodne armije iz vojarne “Maršal Tito” u napad na Sloveniju.
Tog vrućeg utorka pred “Maršalkom” se okupilo oko dvije tisuće građana. Oko 17 sati upalila su se vojna vozila u krugu vojarne, a nakon pola sata tenkovi su se pokrenuli. Okupljeno mnoštvo pokušalo je spriječiti izlazak kolone tenkova i oklopnih transportera iz vojarne. Gađao ih je tko je s čim stigao, uglavnom kamenjem.
Osim kamenja letjeli su i „molotovljevi kokteli“, a neki su građani autima pokušali zaustaviti kolonu JNA. Veći dio kolone krenuo je kroz Novi Zagreb, dok je dio krenuo prema središtu grada no došao je tek do Mosta mladosti gdje su je dočekali prepriječeni kamioni i cisterne, te pripadnici MUP-a i Zbora narodne garde.
Ubrzo se sa svih strana počelo pucati pojedinačnom, a zatim i rafalnom paljbom. Dok je na 500 metara udaljenom mostu trajao pravi rat, iz vojarne je izjurilo 15-ak tenkova koji su krenuli prema Sloveniji drugim pravcem, no stigli su samo do Bregane gdje su ih zaustavili pripadnici MUP-a. Nakon 19 sati stanje se počelo smirivati nakon dolaska potpredsjednika vlade RH Franje Gregurića, predstavnika MUP-a RH i oficira JNA iz Komande zagrebačkog garnizona.
S ekipom Hrvatskog radija, zahvaljujući razumijevanju zagrebačke Policijske uprave. krenuli smo prvi preko još blokiranog mosta prema Novom Zagrebu iako je na mostu i dalje bila veća grupa naoružanih vojnika. Dočekala nas je sablasna slika. Most je bio pun napuštenih i oštećenih civilnih i vojnih vozila, oko kojih su ležali mrtvi i ranjeni.
Željko Bukša, novinar Vjesnika
Kraj nas su odmah, uz jaki zvuk sirena i svjetla, počela juriti vozila hitne pomoći koja su ranjene odvozila u Traumatološku i Vojnu bolnicu. Uz maksimalne mjere opreza, stigli smo do benzinske crpke na sredini mosta i tamo zatekli nekoliko pripadnika MUP-a zaklonjenih iza vozila s automatima u rukama. Odmah su nas upozorili da se čuvamo snajperista koji su na njih pucali s krovova okolnih zgrada te vojnika koji su zaostali na mostu i pokušavali se vratiti u kasarnu.
Ukupno smo na mostu izbrojali devet izrešetanih vojnih vozila – četiri Pinzgauera, četiri velike hitne pomoći i jedan kamion zabijen u ogradu, oko kojeg su se okupili preostali vojnici kojima očito, više nije bilo do sukoba. Pokraj njih je ležao i jedan poginuli vojnik.
Na sredini mosta bilo je i nekoliko oštećenih tramvajskih kompozicija. Zanimljivo je da su sva vojna vozila bila okrenuta prema Novom Zagrebu iako su sat, dva, ranije krenula prema središtu grada. Kao da su se, nakon što su naišla na prepreke, pokušavala vratiti u kasarnu.
Epilog ovog krvavog obračuna bila su četiri izgubljena ljudska života. Poginuo je Hrvat, Raveno Čuvalo, koji se pred vojarnom zatekao među civilima koji su prosvjedovali. Devet civila je ranjeno, kao i dvojica pripadnika 2. A brigade ZNG. S druge strane, u sukobu na Mostu mladosti živote su izgubili mladi ročnici JNA Zoran Mirković (r. 1972.) i Halil Cucak (r. 1972.), dok je Zvezdan Antić (r. 1973.) preminuo od posljedica ranjavanja dva tjedna kasnije. Bilo je i mnogo teže ranjenih na obje strane.
Mnogi od mladića koji su stali tog dana pred tenkove JNA uskoro su otišli na ratište, najviše njih sa 102. novozagrebačkom brigadom Hrvatske vojske. Opasnost iz “Maršalke” prijetila je građanima Novog Zagreba sve do studenog 1991. godine kada se JNA počela povlačiti iz te vojarne.
Izvori
Periodika
Željko Luburović: “Zagrepčani pred kasarnom”, Vjesnik (Zagreb), 28. lipnja 1991.
Željko Bukša: “Poginuli zbog tenkova”, Vjesnik (Zagreb), 3. srpnja 1991.
Željko Bukša: “Tragičan sukob ispred kasarne”, Vjesnik (Zagreb), 3. srpnja 1991.
“Krvavi epilog”, Vjesnik (Zagreb), 3. srpnja 1991.
Internet
Documenta: “Izjava povodom obljetnice stradanja civila u Zagrebu”, pristup ostvaren 19. lipnja 2021., http://old.documenta.hr/hr/izjava-povodom-obljetnice-stradanja-civila-u-zagrebu.html
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.
Komentari su zatvoreni.