Hrvatski policajci šalili su se da im za ulaz u selo trebaju putovnice, idućeg trena napadnuti su – ubijen heroj Stjepan Mlakar

Prvih dana kolovoza 1991. godine čelnici Orahovice posjetili su Slatinski Drenovac gdje su s desetak mještana srpske nacionalnosti razgovarali o problemima koji muče Srbe koji žive u tom kraju. Mještani su se požalili na policijske kontrole i izgled hrvatskog grba koji ih je podsjećao na slovo ”U”. Unatoč tome razgovori su ocijenjeni uspješnima jer su Srbi izrazili lojalnost i spremnost na suradnju s predstavnicima službene hrvatske vlasti. Ipak idućeg dana, 5. kolovoza, u središtu Slatinskog Drenovca zavijorila se srpska zastava. Policija nije intervenirala, već su mještani sela sami riješili taj problem i skinuli zastavu.

Napeta situacija na tom području vrhunac je doživjela na današnji dan, 11. kolovoza 1991. godine, kada je iz zasjede ubijen Stjepan Mlakar, prvi poginuli branitelj u Domovinskom ratu na području današnje Virovitičko-podravske županije.

Mlakar je kao policajac Policijske postaje Orahovica, zajedno s kolegama Josipom Jurkovićem i Franjom Sterle krenuo iz Orahovice u redovnu ophodnju prema Slatinskom Drenovcu. Pred mjestom Pušina lokalni pobunjeni Srbi postavili su im zasjedu iz koje su ih zasuli rafalnom paljbom. Automobil koji su vozili izrešetan je sa 61 metkom.

Stjepan Mlakar na mjestu je preminuo, Franjo Sterle teško je ranjen, a Josip Jurković je, srećom, samo lakše ranjen.

Stjepan Mlakar

Bila je to redovita ophodnja, išli smo izviđati to krizno područje. Imali smo pancirke ali ih nismo obukli jer nismo mogli vjerovati da bi se tako što moglo dogoditi. Na tabli na ulazu u selo Pušina vidjeli smo našarana četiri ćirilična slova S pa smo se šalili da bi trebali pripremiti putovnice. Šala nam je istog trena prisjela jer su nas upravo tada napali. Ispao sam iz auta ni danas ne znam kako. Makar su nastavili pucati po nama dokopao sam se svoje puške. Opalio sam prema njima tri kratka rafala što je bilo dovoljno da se oni samo nakratko pometu.

Josip Jurković

Na Županijskom sudu u Osijeku za napad je suđeno dvanaestorici terorista koje je predvodio Milenko Stanković. Ipak svoj dvanaestorici suđeno je u odsustvu i za njega nitko nije odgovarao.

Mi smo krenuli u ophodnju i između Humljana i Pušine, odjednom su nas sasuli rafali. Ja sam primio 13 metaka, Josip Jurković koji je vozio auto nekako je uspio izići van, a kada sam se okrenuo prema Stjepanu Mlakaru, pokušao sam ga dozivati, no on je bio na mjestu mrtav. Automobili su prolazili prema Pušini, zvao sam upomoć, no nitko nije stao. Stao je prvo jedan čovjek s biciklom koji je dolazio iz smjera Humljana, a potom je stao jedan crveni Yugo iz smjera Pušine, gdje je bio čovjek sa suprugom i blizankama. On je otišao po hitnu pomoć. Došla je medicinska sestra Zdenka Jurenac iz Čačinaca i ona mi je pružila prvu pomoć i potom sam odvezen prema bolnici.

Franjo Sterle
Uređeno spomen obilježje kod mjesta pogibije Stjepana Mlakara (izvor – Hvidra Orahovica)

Stjepan Mlakar imao je 30 godina kada je položio svoj život na oltar Domovine, a iza sebe je ostavio suprugu Dragicu te sinove Roberta i Renata. Njegovo ubojstvo bilo je nagovještaj strašnih zločina koji će se na tom području dogoditi u Balincima, Četekovcu i Čojlugu gdje je ni mjesec dana nakon ovog ubojstva ubijeno više od dvadeset Hrvata među kojima i mlađi brat Stjepana Mlakara – Milan.

O ovom događaju snimljen je i dokumentarni film Posljednja patrola autora profesora povijesti Dine Mataza

Izvori
Literatura
Runtić, Davor. Junaci Domovinskog rata (knjiga četvrta). Vinkovci – Šibenik: Neobična naklada, 2003.
Žarković, Petar, prir. , Pismo ratniku – Knjiga sjećanja na poginule branitelje u Domovinskom ratu slatinskoga i orahovičkog područja. Slatina: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Slatina, 2000.

Internet
Vladimir Grgurić: “Osnovci posjetili spomen-obilježje u Pušini”, Glas Slavonije, pristup ostvaren 11. srpnja 2020., http://www.glas-slavonije.hr/333993/4/Osnovci-posjetili-spomen-obiljezje-u-Pusini

Podijeli članak