Preko radioveze slušali su jauke svojih zarobljenih suboraca – okupirana Hrvatska Kostajnica

Hrvatska Kostajnica, gradić na lijevoj obali Une, našla se krajem srpnja 1991. godine na meti JNA i postrojbi pobunjenih Srba. Nedugo nakon što je pokrenuta ofenziva srpskih snaga u Pounju poznata pod nazivom operacija „Žaoka“ stanovništvo i malobrojni branitelji napustili su grad. U noći s 1. na 2. kolovoza u Hrvatsku Kostajnicu ponovno ulaze hrvatske snage te organiziraju obranu grada.

Obranu su tada činile tri skupine branitelja: gardisti 1. A brigade ZNG-a „Tigrovi“, aktivni i pričuvni policajci Policijske uprave Zagreb te domaći aktivni i pričuvni policajci kostajničke policijske postaje; ukupno oko 450 ljudi pod oružjem. Najteži dani za grad su počeli sredinom kolovoza kada je banjalučki korpus JNA krenuo u zauzimanje zapadne Slavonije. Tada se u Bosanskoj Kostajnici pojavljuju tenkovi te započinje intenzivno topničko razaranje grada i okolnih sela. Konačnu odluku da se zauzme Hrvatska Kostajnica lokalne pobunjeničke vlasti, na čelu s Brankom Dmitrovićem, donijele su nakon što je 25. kolovoza grad posjetio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Nakon što je 9. rujna padom Šupljeg kamena blokirana prometnica prema Hrvatskoj Dubici, Kostajnica se našla u okruženju. Unatoč pokušajima iz smjera Hrvatske Dubice, snage 55. LAD PZO-a, 120. brigade Hrvatske vojske i Antiterorističke jedinice Lučko nisu uspjele slomiti blokadu. Nakon toga situacija je postajala sve dramatičnija.

Šef sanitetskog tima u Hrvatskoj Kostajnici, doktor Igor Nikolić u noći s 10. na 11. rujna kontaktirao je Ured Predsjednika Republike Hrvatske u kojem je službenici koja mu se javila upozorio na sljedeće:

Više od pola Kostajnice zauzeto je od strane četnika, situacija više nego alarmantna. Postrojba Zbora narodne garde za koju je u vijestima Bobetko tvrdio da se probila do Kostajnice ne odgovara istini, jer ta postrojba uopće nije stigla. Imamo 7 poginulih i jako puno ranjenih, imamo malo sanitetskog materijala i ne znamo kako ćemo dočekati jutro.

Kao trenutak koji je označio konačni slom obrane Hrvatske Kostajnice uzima se pad Djeda, brda koje dominira gradskim središtem, koji se dogodio tijekom kasnih jutarnjih sati 12. rujna. Tom prilikom pobunjeni Srbi zarobili su 60-ak policajaca i gardista koje su potom mučili. Preko radioveze branitelji u gradu slušali su jauke zarobljenika na Djedu, koje su im puštali Srbi koji su ih mučili, te su uvjetovali da se predaju, jer će inače ubiti zarobljenike. Bila je to metoda slamanja borbenog morala.

Doktor Nikolić prešao je u Bosansku Kostajnicu kako bi ispregovarao predaju ranjenih pripadnika ZNG-a i policije, a uskoro onamo odlaze i zapovjednik Zbora narodne garde Zvonimir Kalan i zapovjednik policije Nedjeljko Podunajec koji započinju pregovore s JNA i teritorijalcima u o predaji grada. Postignut je dogovor da branitelji prijeđu preko unskog mosta i tamo polože oružje. Mnogi su na koncu to i učinili. Dio je branitelja Kostajnice završio u logoru na Manjači, dio je odvedeni u obližnje Kukuruzare, a potom i Glinu gdje su kao i oni na Manjači prolazili kroz teška maltretiranja i torturu. Dio je snaga izvršio proboj prema Hrvatskoj Dubici u kojem su mnogi i stradali.

Naslovna fotografija – Ante Jurilj, Đurđica Medvedovski i Mirko Ćuzić zbrinjavaju ranjenog gardista u Hrvatskoj Kostajnici

Izvori
Literatura
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.

Internet
Jakša Raguž: “Proboj iz Hrvatske Kostajnice”, Vojna povijest, pristup ostvaren 2. rujna 2020., vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/proboj-iz-hrvatske-kostajnice-920835

Televizija
Kako je obranjena Hrvatska (epizoda 1). Hrvatska radiotelevizija. urednica serijala Ljiljana Bunjevac Filipović, 2016.

Ovaj članak objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija