Natjerali su civile u “živi štit” – započela operacija “Žaoka” pobunjenih Srba

Nakon što se kroz srpanj 1991. stanje na Banovini i Pounju sve više pogoršavalo, krajem mjeseca došlo je do velike srpske ofenzive na taj do Hrvatske. Na današnji dan, 26. srpnja 1991. godine, pobunjeni Srbi pokrenuli su napadnu operaciju kodnog naziva „Žaoka“ (hrvatski – “Žalac”), kojom je zapovijedao ratni zločinac Dragan Vasiljković poznatiji pod nadimkom Kapetan Dragan.

Za Srbe je to bio vrlo važan datum s bitnom simbolikom jer je na taj dan 50 godina ranije počeo veliki srpski ustanak u II. svjetskom ratu na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije. Glavna prepreka snagama Kapetana Dragana bilo je selo Struga Banska, smješteno na prometnici Dvor – Hrvatska Kostajnica uz samu Unu. Selo su branili pripadnici malobrojni pripadnici policije i 2. A brigade Zbora narodne garde.

Zbog neuspješnih udara, Srbi su pokrenuli  frontalni napad primijenivši kukavičku taktiku. Na oklopljeni kamion montirali su dva protuavionska topa, a ispred vozila formiran je „živi štit“ od 38 civila Hrvata, većinom staraca pokupljenih iz susjednog sela Zamlača koje su spalili. Civili su natjerani da s uzdignutim rukama idu ispred vozila i pješaštva, a Srbi su preko njihovih glava iz topova i strojnica pucali u smjeru obrane na ulazu u Strugu. Branitelji nisu htjeli pucati na civile, već su se počeli povlačiti. Tako su Srbi bez borbe zauzeli prednji dio sela.

Uz pljačku i palež, zarobili su i mučili nekoliko policajaca i civila koji nisu mogli uzmaknuti. Devet novih civila utjerali su u „živi štit“, a među njima i djevojku koju je pet srpskih vojnika prethodno silovalo pred majkom. Trojicu zarobljenih policajaca pripadnici domaćeg ”diverzantskog voda” Nikole Sundaća bestijalno su pretukli i ubili. Prednji dio Struga prekrivala su trupla pobijenih Hrvata, a potom je srpska „kolona smrti“ nastavila s prodorom.

Uvidjevši da će zbog „živoga štita“ Srbi osvojiti Strugu i sve pobiti policajci, domaći Mile Blažević Čađo i Željko Filipović iz Dugog Sela žrtvovali su se. S potpornog zida iznad ceste, iz blizine, Blažević je opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo kojeg je tijelom zaustavio Željko Filipović. Pritom su obojica poginuli od eksplozije, a poginulo je i pet i ranjeno dvadeset napadača, među kojima i zapovjednik Teritorijalne obrane Dvor Gojko Samardžija. Poginulo je i dvoje civila iz „živog štita“, a 15 ih je ranjeno.

Zbog toliko mrtvih i ranjenih, srpski napadači u panici su počeli bježati, baš kao i specijalci koji su na okolnim brdima čekali nastavak napada. Svojom žrtvom Blažević i Filipović spasili su mještane i branitelje Struge Banske od velikog pokolja. Ipak poslije su uz pomoć tenkova JNA, Srbi okupirali Strugu i cijelo zrinsko Pounje sve do Hrvatske Kostajnice, pritom počinivši niz zločina.

Također, u sklopu iste operacije na današnji dan pobunjeni Srbi su krenuli u konačni obračun s hrvatskim snagama koje su držale policijsku postaju u Glini. Nakon što su napali postaju otvorili su vatru i po oklopnim vozilima JNA kako bi isprovocirali napad JNA na hrvatske položaje što im je i uspjelo. Pripadnici MUP-a RH i ZNG pružali su žestok otpor te su Glinu napustili tek kada im je zaprijetila opasnost da budu potpuno odsječeni.

Nakon što su se u noći s 26. na 27. srpnja preko improviziranog mosta povukli preko rijeke Gline u Donji Viduševac srpske snage zauzele su zgradu glinske policije te predgrađe Jukinac na sjeverozapadnom ulazu u grad. Nakon okupacije Gline hrvatske snage organizirale su obranu na potezu Novo Selo Glinsko – Marinbrod – Prekopa – Hađer – Dvorište – Viduševac – Šatornja koja je izdržala do rujna 1991. godine. Okupacija Gline trajala je sve do operacije “Oluja” kada su 6. kolovoza 1995. hrvatske snage oslobodile grad.

Ovaj članak objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak