Nakon što je Zadar početkom listopada 1991. godine obranjen Zapovjedništvo sektora Zadar 20. listopada 1991. izdalo je zapovijed o preustroju 112. zadarske brigade Zbora narodne garde. Pripadnici tadašnjih rajonskih štabova Istok, Centar i Zapad, koji su izvodili blokadu vojarni i držali crtu obrane grada Zadra od Ploče preko Sokinog i Bilog briga do Bokanjca, tako su okupljeni u novoosnovani Samostalni gradski bataljun Zadar kojim je zapovijedao Šime Glavan.
Od pripadnika štaba Istok ustrojava se 1. pješačka četa s crtom obrane od Ploče i Sokinog briga do Jadranske magistrale, odnosno ulaza u grad iz pravca Crnog. Od pripadnika štaba Centar ustrojava se 2. pješačka četa s crtom obrane od Jadranske magistrale preko Bilog briga do Vidilice iznad Plovanije, a od pripadnika štaba Zapad, 3. pješačka četa s crtom obrane od Bokanjca do Vidilice. Bataljunu je pridodan vod bestrzajnih topova i ZIS M-42 čija je zadaća bilo obrana od neprijateljskog oklopa.
Svečanu prisegu pripadnici Bataljuna položili su na prvoj crti bojišnice, na Bilom brigu u predahu između svakodnevnih neprijateljskih napada kako na crtu obrane tako i na sam grad. U to vrijeme na neprijateljskoj strani nalazili su se brojni ročni vojnici koji, pak svakodnevno bježe na hrvatsku stranu. To neprijatelja prisiljava na postupno povlačenje prema tzv. Državnoj šumi, Musapstanu i mjestu Crno, tako da pripadnici 3. čete pomiču položaje na Čubrijan i drže crtu sve do Bilog briga.
Tijekom studenoga 1991. nekoliko pripadnika 2. čete samoinicijativno odlazi u Rijeku te iz minirane vojarne JNA na Grobničkom polju izvlače desetak minobacača 82 i 120 mm, bestrzajne topove zajedno s većom količinom streljiva. Oružje se za bojevu uporabu osposobljava u tvornici SAS i vojarni K3, nakon čega je formirana minobacačka četa bataljuna.
Zanimljivo je da je Gradski bataljun u cijelosti izvodio obranu, smješten u talijanskim fortifikacijskim objektima, velikim podzemnim bunkerima napravljenih za okupacije grada Zadra nakon potpisivanja Rapalskog ugovora 1920. godine. Pripadnici bataljuna ističu kako su im talijanski bunkeri spasili mnogo života.
Posebnost ratne priče Gradskog bataljuna je i u tome što je u njegovom sastavu bio veliki broj maloljetnih pripadnika koji su zadaće izvršavali ravnopravno sa starijim suborcima. Poseban doprinos dale su i žene koje su bile angažirane na poslovima veze i saniteta te provele mjesece na prvoj crti u rovovima i talijanskim bunkerima. Zanimljivo je, također da je u Gradski bataljun bio uključen i vod zadarske Elektre i bataljunska vojna policija.
U veljači 1992. godine Bataljun je priključen 1. bojni 159. brigade Hrvatske vojske. Koncem iste godine dolazi do rasformiranja Bataljuna, a većina njegovih pripadnika nastavila je ratni put u drugim postrojbama Hrvatske vojske dajući nemali doprinos u konačnom oslobađanju Hrvatske.
Izvori
Literatura
Čulina Marko; Nikitović Dušan. 112. brigada HV Zadar – Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Zadar: Udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata 112. brigade, Zadar, 2017.
Periodika
Mladen Vukinović: “Počeci vojnih oznaka postrojbi u Domovinskom ratu”. Vojna povijest, Travanj 2017, 84-85.
Internet
Siniša Klarica: “Držali crtu obrane od Ploče, preko Sokinog i Bilog briga do Bokanjca”, Zadarski list, pristup ostvaren 10. listopada 2021., https://www.zadarskilist.hr/clanci/28112011/drzali-crtu-obrane-od-ploce-preko-sokinog-i-bilog-briga-do-bokanjca
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.