Ostali su u njoj do samog kraja – “Tigrovi” u obrani Hrvatske Kostajnice

Nakon što su srpske snage u operaciji „Žaoka“ okupirale zrinsko Pounje i uništile sela naseljena Hrvatima na komunikaciji Dvor – Hrvatska Kostajnica, pritom počinivši strašne zločine, na meti se našla i sama Hrvatska Kostajnica. JNA je 30. srpnja 1991. godine, zrakoplovima bombardirala Dom zdravlja, školu i nekoliko obiteljskih kuća u tom gradu.

Većina mještana Hrvatske Kostajnice u velikom strahu napustila je grad. Zajedno sa stanovništvom prema Hrvatskoj Dubici povukli su se i pripadnici policije iz Kutine, koji su ondje držali položaje. Situacija je bila vrlo teška, jedina koliko-toliko prohodna prometnica bila je između Hrvatske Dubice i Kostajnice koja je prolazila kroz selo Rosulje u kojem je živjelo većinski srpsko stanovništvo.

Nakon što je grad nekoliko dana bio bez nadzora hrvatskih snaga, pripadnici 1. A brigade Zbora narodne garde, dvije satnije iz 4. te po jedna iz 2. i 3. bojne, zajedno s Bojnom Zrinski i Posebnom jedinicom policije PU Varaždin, ponovno su 2. kolovoza 1991. ovladali Hrvatskom Kostajnicom. Sve snage predvodio je Zdravko Andabak, pomoćnik zapovjednika 1. A brigade ZNG-a. Dolaskom u grad organizirana je obrana po okolnim uzvisinama te se uređuju položaji u samom gradu.

Pripadnici 1. satnije 4. bojne predvođeni zapovjednikom Vinkom Paulićem utvrdili su položaje kod željezničke postaje u Kostajnici i na brdu kod repetitora. Snage jačine jednog voda predvođene Sinišom Dvorskim nadzirale su ulaz u grad iz pravca Dvora na Uni. Damir Tomljanović Gavran, zapovjednik 2. satnije 4. bojne, sa svojim ljudstvom utvrdio je položaje na brdu Djed i njegovoj okolici kako bi držali nadzor nad sjevernim prilazima Kostajnici. S druge strane, pripadnici 2. bojne „Tigrova“ pod zapovjedništvom Tome Medveda držali su izdvojeni položaj Šuplji kamen. Ulaz u grad iz pravca Dubice i Bosanske Kostajnice nadzirali su pripadnici postrojbe na čelu koje je bio Željko Hučić te pripadnici 3. bojne pod zapovjedništvom Nikole Županića.

Tijekom kolovoza situacija je na tom dijelu ratišta bila vrlo napeta, ranjeni i poginuli postali su svakodnevna pojava, a najviše je potresna bila pogibija ratnog snimatelja HTV-a Gordana Lederera na brdu Čukur iznad Kostajnice. U tako opasnim uvjetima grad je posjetio i  predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. No obranu, koju su pod zapovjedništvom Zvonimira Kalana držali pripadnici „Tigrova“, MUP-a i domaći branitelji bilo je sve teže organizirati. Pad brda Djed, ključne točke obrane, značio je i početak kraja jer su se branitelji ubrzo našli bez streljiva i sanitetskog materijala. Nakon niza neuspješnih pokušaja obrana Hrvatske Kostajnice slomljena je 13. rujna 1991. godine.

Na fotografiji pripadnici 4. bojne “Tigrova” u Hrvatskoj Kostajnici

Izvor
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske „Tigrovi“, Zagreb: Znanje, 2015.