Prvi dan operacije „Bljesak“ obilježen je svakako oslobođenjem Jasenovca, sela na obali Save koje je okupirano u jesen 1991. godine. Bio je to uspjeh 125. domobranske pukovnije Novska odnosno njezine 2. bojne kojom je zapovijedao Ivica Čaja, heroj Domovinskog rata koji je u oslobađanju Jasenovca i položio život. Ovogodišnju 30. obljetnicu tog događaja obilježiti ćemo prisjećanjem Željka Klausa koji je u ovoj operaciji kao pomoćnik zapovjednika pukovnije sudjelovao upravo u oslobađanju Jasenovca.
Željko Klaus u rat se uključio dragovoljno u ljeto 1991. godine pristupivši 56. samostalnom bataljunu iz Kutine u kojoj je živio i radio. Njegov grad branio se te godine na novljanskom i pakračkom bojištu koje Željko osobito ističe kao krvavo i teško. Ondje je kao pomoćnik zapovjednika topničke bitnice sudjelovao u nizu važnih oslobodilačkih akcija koje su okončane koncem 1991. te ustvari nastavljene upravo operacijom „Bljesak“ u svibnju 1995. godine. Kao član zapovjedništva ističe da su pripreme krenule puno, puno ranije:
Već krajem 1994. godine dobili smo zapovijedi koje su jasno sugerirale da se sprema nešto veliko. Mi tada, u 11. mjesecu, nismo znali što će to točno biti i kako će se to točno zvati, ali krenuo je period intenzivnih priprema i obuke odnosno „maltretiranja vojnika“. Treba istaknuti kako je 125. pukovnija imala znatan broj prognanika u svojim redovima, što iz Jasenovca, što iz okolnih naselja koja su bila okupirana. Mislim da je čak 40% prognanika bilo u postrojbi što je davalo jednu specifičnu težinu vođenju takve postrojbe. Ti ljudi su godinama gledali svoja sela, kako im ruše i pale kuće i u tim okolnostima teško je bilo održati moral. Ipak sve je funkcioniralo besprijekorno u prvom redu zahvaljujući zapovjedniku Željku Perinoviću, kao i zapovjednicima bojni.
Nakon pet mjeseci intenzivne obuke 30. travnja 1995. Željko Klaus dobio je obavijest da je sutra pokret.
Ono što mene osobito frapira je tajnost u kojoj se pripremala operacija. Zaista nitko, osim onih koji su to trebali znati, nije znao da će to krenuti 1. svibnja. U ranim jutarnjim satima iz Novske su na labudicama dovezeni tenkovi, a pripadnici specijalne policije dolazili su u Novsku i okolna mjesta te u kombijima čekali znak za pokret. Mene oko 3 ujutro zapovjednik poslao da probudim jedan dio topničkog divizijuna. Upadam, svi spavaju i vraća mi se onaj uzvik iz JNA – USTAJ VOJSKO! Bili su strašno ljuti što ih po tko zna koji put „maltretiramo“ i na jedno pitanje – „Što je danas?“ ja sam rekao „Nema spavanja. Idemo osloboditi zapadnu Slavoniju!“ premda ni sam nisam bio siguran kako će biti.
Osim topništva 125. pukovnija imala je tri bojne. Na glavnom pravcu prema Okučanima djelovala je 1. bojna kojom je zapovijedao Željko Jakubek dok su druge dvije trebale na južnom pravcu držati položaje i aktivnom obranom spriječiti neprijatelja da ne udari s boka o čemu detaljnije progovara Željko Klaus:
Kada je planirana operacija po svim planovima nije se trebalo tog dana krenuti u oslobađanje Jasenovca. Trebalo ga se držati u blokadi jer je njime preko pontonskog mosta neprijateljskom snagama u zapadnoj Slavoniji mogla lako stići pomoć, čak i u oklopu. Dolazak tenkova tim pravcem mogao je ozbiljno ugroziti cijelu operaciju. Treća bojna ušla je u tzv. Mokro polje (op. a. poplavno područje u Parku prirode Lonjsko polje) gdje se rasporedila kako bi spriječila srpske snage iz Mlake i Košutarice da ne krenu prema Jasenovcu i kroz Jasenovac razbijati operaciju Bljesak.
Ipak, dobar razvoj situacije na zapadnom pravcu operacije od Novske prema Okučanima, kao i neki drugi faktori poput bijega srpskih snaga iz Jasenovca preko Save promijenili su planove.
Procijenjeno je na terenu da bi se moglo osloboditi Jasenovac i da je kod neprijatelja zavladala panika oni koji odlučuju odlučili su da se krene. To nije bila laka odluka, ali kada smo dobili zeleno svijetlo generala Marijana Marekovića koji je bio zapovjednik Izdvojenog zapovjednog mjesta tada se krenulo. Išlo se iz nekoliko pravaca, a najveći teret podnijela je 2. bojna na čelu s Ivicom Čajom i već oko 13 sati ovladalo se selom. Bio je to neopisiv osjećaj i posebna priča.
Te trenutke sreće zabilježio je ratni fotograf i heroj Željko Gašparović. Željko Klaus ističe kako je ponosan što je bio nadređeni legendarnom Gaši i kako je vrijednost njegovih fotografija ne samo dokumentaristička, već i umjetnička. Takve su i fotografije iz Jasenovca snimljene 1. svibnja 1995. među kojima se ističe upravo ona Ivice Čaje iz središta Jasenovca koji motorolom javlja da je selo oslobođeno. Nažalost svega 15-ak minuta kasnije smrtno je stradao.
Ustvari na ovoj fotografiji zabilježen je trenutak kada smo se susreli mi koji smo dolazili u selo iz dva različita pravca. Izgrlili smo se, izljubili dalje je krenuo svatko svojim poslom. Nakon nekoliko minuta čula se pucnjava. Bila je otvorena vatra s druge strane Save i tu je Ivica Čaja došao do svojih ljudi, podigao se da vidi odakle prijeti opasnost i tada je pogođen i na mjestu je poginuo. Tu je naš legendarni Ivica otišao. Bio je to velik udarac.
Napokon ove godine, 1. svibnja u Jasenovcu Ivica Čaja dobiva spomen obilježje koje je realizirano u prvom redu zahvaljujući inicijativi Udruge branitelja općine Jasenovac, a uz financijsku potporu Ministarstva hrvatskih branitelja.
Iako je operacija još bila u tijeku, a opasnost poprilična, želja prognanika da se vrate svojim domovima bila je očita.
Dva sata nakon oslobađanja Jasenovca na prilazima selu počela se stvarati kolona prognanika, civila, koji su htjeli ući u mjesto, vidjeti svoje domove. Još se dimi, još se puca, a oni vam govore „Oćemo kući!“ To su dirljive stvari koje jednostavno ne možete zaboraviti.
Kada pričamo o oslobađanju Jasenovca neizostavan segment te priče je i spomen područje Jasenovac kojim dominira spomenik tzv. cvijet za kojeg su Srbi tvrdili da su ga hrvatske snage minirale i srušile.
Tu su Srbi krenuli s nevjerojatnom propagandom, a mi ne da ga nismo srušili nego ga nismo niti taknuli. Po svojoj liniji zapovijedanja dobio sam izričite zapovijedi da se „cvijetu“ ne smije dogoditi ništa. Malo ću sada karikirati ali poručeno mi je – „Ako se nešto dogodi spomeniku, onda Klaus bolje da te nema!“ Ozbiljno sam shvatio zadatak i uspješno ga obavio. No ovdje bi istaknuo jedan drugi detalj – u selu su postojale katolička i pravoslavna crkva na 150 metara daljine. Prolazeći kraj pravoslavne crkve nitko nije od naših vojnika okrenuo pušku prema crkvi, a kamoli opalio rafal. Ona je bila sačuvana i neoštećena. S druge strane po ulasku u selo zatekao nas je prizor razrušene katoličke crkve. Ta sličica jasno govori o moralnom stanju hrvatskih vojnika u tim trenucima, a ne smijemo zaboraviti da su mnogi od njih bili upravo iz Jasenovca.
O značaju cijele operacije “Bljesak” i važnosti uspjeha hrvatskih snaga Klaus progovara i poentira idućom mišlju:
Ono što želim istaknuti, premda je to moj osobni stav – Da Bljesak nije uspio, Oluja bi bila puno, puno kasnije. Operacija Bljesak bila je generalna proba za Oluju, doduše na jednom manjem prostoru, ali bila je vrlo uspješna i pokazala je hrvatskom državom vrhu da možemo.
U operaciji „Oluja“ Željko Klaus sa svojom je postrojbom ostvario velik uspjeh kada je uz zahtjevnu zadaću forsiranja rijeke Save krenuo sa 125. domobranskom pukovnijom prema Hrvatskoj Dubici, prvom općinskom središtu oslobođenom u operaciji na što je iznimno ponosan no to je priča za jedan novi članak.
U članku su korištene fotografije Željka Gašparovića.
Na naslovnoj fotografiji zapovjednik pukovnije Željko Perinović i njegov pomoćnik Željko Klaus u Jasenovcu
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta SJEĆANJA HEROJA – GLASNICI ISTINE O DOMOVINSKOM RATU koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.