“Ne postoji odlikovanje za hrabrost kojeg on ne bi mogao opravdano nositi” – poginuo heroj Zlatko Hajenić

Na današnji dan, 13. ožujka 1992. godine, poginuo je jedan junaka Domovinskog rata – Zlatko Hajenić, pripadnik 2. gardijske brigade Hrvatske vojske “Gromovi”.

Zlatko je rođen 19. rujna 1967. godine u Martinskoj Vesi u gornjoj Posavini u kojoj je i odrastao u obitelji Mare i Ivana. Odgajan je u domoljubnom duhu. Volio je životinje, osobito konje koje je i uzgajao. Uživao je u njima te je često za vrijeme rata govorio Samo da sve ovo završi, opet ću im se posvetiti. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice u Martinskoj Vesi, a osobito je bio aktivan u mladeži te stranke.

Početkom Domovinskog rata organizirao je seoske straže, no želja da brani Domovinu kao pripadnik Zbora narodne garde potaknula ga je da ode u Sisak te pristupi 2. A brigadi, legendarnim „Gromovima“. Izuzetno hrabar čovjek, mislim da ne postoji odlikovanje za hrabrost kojeg on ne bi mogao opravdano nositi, rečenica je koju sam pročitao prije puno vremena na jednom od foruma, a u razgovoru za emisiju Domoljubne minute, koju vodim na Hrvatskom katoličkom radiju, potvrdio ju je Zlatkov najbliži suborac Davor Smuđ:

Zlatko je heroj broj jedan kada je u pitanju gornja Posavina u Domovinskom ratu. Stvarno je bio prekrasan dečko, ljudina. Krajem srpnja 1991. zajedno smo pristupili 2. brigadi na ORA-i u Sisku. Rasporedili su nas u istu desetinu. Bili smo 3. desetina 1. voda 1. satnije 2. bojne. Upoznali smo se, kliknuli i krenuli u rat. Čim smo zadužili oružje, pošto je bio najavljen napad na Sunju 27. srpnja, na blagdan svete Ane, poslali su nas u Sunju. Prešli smo preko skele u Bobovac odakle su civili bježali na drugu stranu Save. U tim satima počeli su minobacački napadi po Sunji, a uskoro i streljačkim naoružanjem. Formirali smo crtu obrane i Sunja se održala.

Nakon Sunje slijedili su za Zlatka brojni tereni. Išao je tamo gdje je bilo najpotrebnije utvrditi crtu obrane na sisačkom ratištu – od Komareva do Pole.

Tada smo radili izviđanja neprijatelja i tražili snage njihove. Cesta Sunja – Sisak je bila blokirana. Već 4. i 5. kolovoza imali smo akcije čišćenja Blinjskog kuta. Međutim JNA je bila intervenirala i sprječavala nas da idemo u dublje akcije. Ipak Zlatko i ja išli smo u neprijateljska područja, a osim izviđanja terena, dizali smo njihova minska polja i postavljali nova. Zlatko se ničeg nije bojao. Volio se s tim „igrati“. U jako kratko vrijeme svladali smo minsko-eksplozivna sredstva i bila su nam kao „dobar dan“ dok su nas kolege gledali čudno i nisu se s tim htjeli baviti.

Davor Smuđ, suborac i prijatelj

Prva velika Zlatkova akcija bila je akcija “Brđani” 22. kolovoza 1991. kada je između Siska i Sunje došlo do velikog okršaja između pobunjenih Srba i 2. A brigade ZNG-a u kojemu su poginuli i ranjeni mnogi njegovi suborci.

Nakon toga bili smo uključeni u izvidničko-diverzantske aktivnosti na cijelom sisačkom i petrinjskom području. Kada je 18.10. zaustavljena JNA u Farkašiću cijela prva satnija išla je na smjenu pripadnicima 1. bojne koji su neprijatelju nanijeli ogromne gubitke. Došli smo na teren gdje je bila velika količina neprijatelja koji je bio u povlačenju međutim neke njihove snage su zaostajale i ta čišćenja terena su bila jako, jako naporna. Zlatko i ja i naša ekipa bili smo broj jedan i zaslužni smo da je brzo odbijen napad na Katarinu. Nakon toga ušlo se u Glinsku Poljanu. Upravo je Zlatko s petoricom izviđača ušao u selo i našao velike količine neprijateljske tehnike koju su oni napustili nakon našeg napada. Zlatko je uvijek bio predvodnik i iako sam ja bio zapovjednik voda, a on zapovjednik desetine vidjelo se da ima karakteristike vođe. Kada su se dijelili prvi činovi dobili smo obojica činove poručnika. Bilo nam je to veliko priznanje.

Davor Smuđ, suborac i prijatelj

Nakon Sarajevskog primirja, početkom 1992. godine, došlo je do preustroja 2. gardijske brigade. Ustrojena je izvidnička satnija u kojoj je završio i Zlatko. Nakon što je u Dugom Selu prošao obuku poslan je u Sunju na dobro poznati teren, sa zadaćom izviđanja terena i osiguranja prostora od potencijalnog napada, kao vođa ekipe. Nažalost ondje je smrtno stradao 13. ožujka 1992. godine.

Taj dan nisam bio s njim jer sam bio u Zagrebu na obuci za zapovjednike satnija i vodova no čuo sam ubrzo što se dogodilo. On je osiguravao dolazak ljudi na položaje. Zajedno s dečkima izišao je na željezničku stanicu na crti razgraničenja. Dio kuća na tom području bio je na „ničijoj zemlji“ te su ih malo držale naše, a malo neprijateljske snage. Zato su domaći dečki ondje postavili mine iznenađenja. Zlatko koji je imao iskustva s tim na kraju je baš od njih stradao. Računao je da su prva vrata minirana. Nisu bila. Bila su druga. Ta vrata je otvorio i eksplozija mine raznijela mu je prsni koš, a kolega iza njega je teško ranjen ostao bez oka.

Davor Smuđ, suborac i prijatelj

Izvori
Literatura
Čutura, Dinko ur. Heroji ne umiru (II. knjiga). Zagreb: Hrvatska zajednica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske, 2009.
Monografija 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi. Zagreb : Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Davora Smuđa, prikupljeno 9. ožujka 2022.