Dana 24. studenog 1991. godine Jugoslavenska narodna armija okupirala je Čepikuće, selo u Dubrovačkom primorju uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom.
Još od 1. listopada kada je počela bitka za Dubrovnik, a još više od 4. listopada kada je okupirano Slano, Čepikuće su bile mjesto na kojem je agresorska vojska dva mjeseca “lomila vrat”. Čepikuće su postale mitsko i neosvojivo mjesto, a tome svjedoče i članci u podgoričkim novinama “Pobjeda” u kojima se za Čepikuće ustalio naziv “hercegovački Vukovar”. Novinar podgoričke „Pobjede“, Dražen Drašković, napisao je:
Kada smo prvi put čuli to ime ruke su nam bile na glavi, hvatale su nevjericu i bol kojima je naša svijest tražila odgovor na žrtve hercegovačkog rata. Tamo negdje u prvim danima oktobra. Od tada su nastavile da žive u svakom našem tekstu, u svakoj vojničkoj priči, u tužbalicama majki i leleku očeva. U našoj potrebi za osvetom, naravno. Čepikuće.
Pad ovoga malog sela od tek 80 kućanstava, koji se dogodio za nove ofenzive JNA, 24. studenoga 1991., dočekan je u Crnoj Gori s općim oduševljenjem. Zanimljivo, „Pobjeda“ je Čepikućama posvetila niz reportaža, a među vojnicima JNA s oduševljenjem se pjevalo Oj, Tuđmane, jel’ moguće, padoše ti Čepikuće te se najavljivalo da kad su pale Čepikuće sve je ravno do Zagreba! Generala Radomira Eremiju, zapovjednika Titogradskog korpusa, general Vladimir Boljević posebno je pohvalio za to osvajanje:
Napad na Čepikuće, Vaše neposredno angažovanje i komandovanje tom akcijom, samo je jedan od primjera Vaše lične hrabrosti. Sa komandantom takvih osobita i kvaliteta bilo je zadovoljstvo izvršavati svaki zadatak.
Nakon pada Čepikuća i okupacije zapadnog dubrovačkog primorja neprijateljske snage su došle nadomak Stona sve do Bistrine. Plan JNA je bio okupacijom Stona prodrijeti na Pelješac čime bi taj hrvatski poluotok bio blokiran. Time bi naime JNA omogućila lakši prodor ostatku svojih snaga u dolinu Neretve. Ipak to se na svu sreću nije dogodilo, jer je ispomoć hrvatskim snagama stigao dio 4. gardijske brigade, predvođen Andrijom Matijašom “Paukom”, koji je pomogao stabilizirati crtu obrane na tom dijelu dubrovačkog ratišta. Već iduće godine hrvatske su snage krenule u protuudar. Jedan od prvih uspjeha u tim operacijama bilo je upravo oslobađanje sela Čepikuće u svibnju 1992. godine.
Izvori
Literatura
Pezo, Oliver. Zagonetka pobjede : velikosrpska agresija na Dubrovnik 1991. godine. Dubrovnik: ArtFORMAT; Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2015.
Internet
Jakša Raguž: “Bitka za Čepikuće: Pobjeda koja je spasila Dubrovnik”, Večernji.hr, pristup ostvaren 24. studenoga 2019., https://www.vecernji.hr/premium/bitka-za-cepikuce-pobjeda-koja-je-spasila-dubrovnik-625716
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.