Gorani, ATJ Lučko i Držvani hidrometeorološki zavod spasili su Hrvatsku – bitka za Delnice

U Domovinskom ratu mnogi su vojni objekti osvojeni od JNA bili od iznimnog značaja. Na početku bitke za vojarne, koja je preokrenula tijek rata, osvojena je ogromna količina naoružanja u Varaždinu na sjeveru Hrvatske te u ratnoj luci Ploče na jugu zemlje. Niz vojnih objekata osvajao se iz dana u dan, a mnoge su poput onih u Bjelovaru osvojene teškom mukom i uz veliku žrtvu.

Posebno mjesto u bitci za vojarne zauzima osvajanje vojnih objekata u Delnicama 5. studenog 1991. godine. U svega sedam sati snage Policijske postaje Delnice, tjedan dana ranije osnovane 138. brigade Hrvatske vojske te Antiterorističke jedinice Lučko osvojile su vojarnu „Drgomalj“ u Delnicama te vojna skladišta „Velebit-1“, „Velebit-2“ te „Velebit-3“.

U početku napada na „Velebit-2“ pripadnici policije iz Delnica kamionom su se probili u krug skladišta. Vozač kamiona bio je Miljenko Čop, a jedan od jedanaestorice hrabrih mladića bio je i heroj Domovinskog rata Henrik Štimac. Svega se prisjetio Nikola Tomac koji je u akciji i ranjen:

Znali smo što i kako moramo po zadatku, ali nismo znali što nas čeka. Krećemo sve brže i već smo blizu vojnog skladišta, Velebit-2″. Zadnje upute i dogovori i točno u 7 sati kamionom probijamo rampu skladišta, iskačemo iz vozila i zauzimamo povoljan položaj. Pozivamo posadu skladišta, njih petnaestoricu mladih vojnika “Jugo-vojske” na predaju. Tišina, a iz skladišta zapucaju na nas. Sada i mi žestoko uzvraćamo. Ne znam tko, ali netko od mojih drugova ispali na stražaru tromblonsku minu. Prekid paljbe, pa opet pucnjava i tako sve dok se iz krova stražare ne pojavi najprije dim, a zatim plamen. Stražara se zapalila, a vojnici su iz nje morali izaći i predati se. Oduzimamo im oružje i pretražujemo ih, da nas nečim skrivenim ne bi iznenadili. U tom je trenutku cestom iz smjera Delnica naišlo borbeno oklopno vozilo Specijalne policije MUP-a RH i na stražaru ispalio jedan dugi rafal. Ne znam kako niti zašto, ali znam da je skladište, Velebit-2″ već bilo u našim rukama.

Rigert Kocijan, pripadnik ATJ Lučko, u podcastu Gdje si bio ’91? istaknuo je kako je ova akcija bila prva koju su hrvatske snage koordinirale s Državnim hidrometeorološkim zavodom. Također, pojasnio je situaciju oko uloge Lučkog u zauzimanju objekta “Velebit-2”, kao i napete situacije oko “Velebita-3”. Ustvari u 6 minuta objasnio je sve:

Skladište „Velebit-3“ nakon borbe oko 12 sati predalo se jedinici iz Lučkog. Delnice su mogle odahnuti jer se čitavo vrijeme pregovora tražilo povlačenje hrvatskih snaga i prijetilo dizanjem u zrak vojnih skladišta, a samim time Delnice bi zadesila strašna sudbina. Prisjećajući se akcije u Delnicama, pripadnik ATJ Lučko, Vlastelniko Mihaljčuk u podcastu Gdje si bio ’91? napomenuo je kako je zapovjednik riječkog korpusa JNA prijetio i dizanjem u zrak brane u Lokvama:

Jugoslavenska narodna armija bila je svjesna teškog poraza u Delnicama pa je postojala velika vjerojatnost da osvojena skladišta napadne iz zraka. Stoga se u brzoj akciji 6000 tisuća tona naoružanja brzo izmjestilo iz skladišta. Hrvatskim braniteljima na ruku je išla i ogromna magla koja se tih dana spustila na Delnice i onemogućila djelovanje zrakoplovstva.

Čim se magla razišla, 7. i 8. studenog neprijateljski zrakoplovi raketirali su vojna skladišta ostavivši iza sebe jezive prizore. Prema nekim informacijama na razna bojišta diljem Hrvatske iz delničkih je skladišta odvezeno 700 šlepera razne vojne opreme i naoružanja što je u okolnostima u kojima se Hrvatska nalazila značilo spas.

Izvori
Literatura
Crnković, Anton. Rat u oazi mira. Delnice: Grad Delnice; Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2014.

Televizija
Ugriz Risa. Istra film. scenarist i redatelj Bernardin Modrić, 2017.