“Dok su ga suborci štitili pucajući po neprijatelju, izvukao je tijelo poginulog Blage Zadre” – heroj Ivan Mažar preminuo od posljedica ranjavanja

Na današnji dan, 2. studenog 1991. godine, od posljedica ranjavanja u vukovarskoj bolnici preminuo je heroj Vukovara i Domovinskog rata – Ivan Mažar.

Ivan Mažar rođen 1930. godine u Prijeboju nedaleko Korenice imao je teško djetinjstvo koje je obilježio II. svjetski rat u kojem je izgubio oca i brata. Nakon rata, preživjele članove obitelji nova je vlast raselila na sve strane pa je Ivan, ne znajući gdje su mu majka i trojica braće preživljavao radeći na poljima oko Sunje. Godine 1953. došao je u Vukovar u kojemu je uskoro sa suprugom Marijom zasnovao obitelj. Imali su troje djece – Vinka (1957.), Slavicu (1958.) i Željka (1965.). Radio je u Kombinatu Borovo te par godina kao „gastarbajter“ u Njemačkoj. Demokratske promjene je dočekao u mirovini, a kada je shvatio da se sprema rat cijela se obitelj Mažar uključila u organiziranje obrane i stvaranje naoružanih odreda. Kada je počela bitka za Vukovar branio je Borovo naselje kao pripadnik 3. bojne 204. brigade. „Starog Mažara“, kako su ga nazivali suborci, na položajima je uvijek vjerno pratio njegov njemački ovčar Tik. U knjizi Nisu zaboravljeni o Ivanu Mažaru Tanja Belobrajdić zapisala je:

Premda široj javnosti malo poznat, uz ime Ivana Mažara tijekom obrane Vukovara, posebno dijela bojišnice gdje je bio njegov položaj, Jadranska ulica, pruga i željeznički most prema Vinogradskoj ulici i Bršadinu, vežu se dva značajna događaja. Jedan je njegov tvrdoglavi ostanak na položaju na kojem je ostao sam tijekom žestokog neprijateljskog napada sve dok mu nije pristigla pomoć, a drugi je da je upravo Ivan Mažar, dok su ga suborci štitili pucajući po neprijatelju, izvukao tijelo poginulog zapovjednika obrane Borova naselja Blage Zadre, kasnije generala. Za taj čin, budući da je Ivan imao samo lovački karabin, sin Blage Zadre Robert Zadro dao mu je pušku poginuloga oca.

Posljednjeg dana listopada, nakon što je sa suborcima odbio napad iz pravca Bršadina, Ivan Mažar otišao je do obiteljske kuće u Jadranskoj ulici. U međuvremenu je započeo minobacački napad u kojem je Ivan ranjen. Čuvši Tikov lavež pronašla ga je susjeda. Iako se nije činilo da su rane opasne po život, postajalo mu je sve gore pa ga je suborac Ljubo Grubišić pod vatrom preko Priljeva prevezao do bolnice u kojoj je dva dana kasnije preminuo od zadobivenih rana.

Izvori
Literatura
Belobrajdić Tanja, Nisu zaboravljeni: Grad heroja. Zagreb: Despot infinitus, 2020.