Na današnji dan, 12. svibnja 1992. godine, u borbama u Bosanskoj Posavini poginuo je heroj Domovinskog rata Petar Glibo.
Glibo je rođen 24. siječnja 1971. godine. Odrastao je u obitelji Zorke i Marka u Rami (BiH), u selu Uzdol, zaseok Bobari zajedno s dvojicom braće – Ivanom i Jurom koji su bili blizanci stariji od njega godinu i četiri mjeseca. Nakon osnovne škole upisao je u Bugojnu strukovnu školu gdje je trebao steći zvanje „mehaničar mašina i postrojenja“. Ipak, nakon prvog razreda prebacio se u Sarajevo u Školu unutrašnjih poslova u naselju Vrace gdje se školovao za policajca. Želja mu je bila završiti kriminalistiku pa je upisao vojnu akademiju u Beogradu. Bio je vrlo dobar i vješt sportaš, nositelj crnog pojasa u karateu.
Osobito pamtim dvije njegove karakteristike. Prva – pokojni Pero znao je biti pred ogledalom pola sata i gledao što bi obukao za misu ili u školu. A u biti mi smo bili siromašna obitelj. Nismo bili gladni, ali u principu on je od izbora dvije majice i jednih hlača gledao po pola sata kako će se srediti. Druga – imao je izraženu crtu pravednosti. Bio je izrazito sklon ljudima koji su bili slabiji ili izloženi nekom nepravednom nasilju. Njegovi suborci pričali su mi kako je recimo u tramvaju obranio neke cure koje su dečki u tramvaju napadali. On ih je išao obraniti pa su njih dvojica krenula na njega no on ih je bez problema složio na pod.
Ivan Glibo, brat
Uspješno je završio prvu godinu Vojne akademije, ali početkom druge godine, kada je počeo rat u Hrvatskoj, napustio ju je i otišao u Zagreb. Ondje se prijavio u Zbor narodne garde te postao pripadnik 1. A brigade „Tigrovi“.
Ja sam bio na studiju teologije u Sarajevu kad mi je mama u suzama javila da je otišao u rat. Čuli smo se nekoliko puta kada me zvao iz Zagreba i baze u Tomislavovu domu na Sljemenu. Govorio mi je terene gdje je išao, sjećam se da je spominjao Novsku, Kutinu, Dubicu…
Ivan Glibo, brat
Početkom travnja 1992. godine kada je postalo jasno da će se rat preseliti na prostore susjedne Bosne i Hercegovine, mnogi pripadnici “Tigrova” podrijetlom iz BiH dragovoljno odlaze u obranu tih prostora od srpske agresije. Tako je sa skupinom od 30-ak “Tigrova” u Bosansku Posavinu otišao i Petar Glibo, tada pripadnik 6. bojne 1. gardijske brigade Hrvatske vojske. Stradao je na prvoj crti obrane Dervente braneći taj grad s pripadnicima interventnog voda „Bura“ 12. svibnja 1992.
Tog dana u jutarnjim satima neprijatelj je probivši prve linije obrane na potezu Kukavice – Bišnja krenuo prema Derventi i Tetimi. Tenkovi i transporteri uz prateću pješadiju napredovali su brzo, pokriveni artiljerijskom vatrom. Stigli su do raskrižja na kojem su se sastajale cesta za Kukavice, Derventu, Bišnju i Tetimu. Oko podnevnih sati na to raskrižje stiže ekipa od dvanaestak hrabrih derventskih momaka sa kojima je bio i Petar Glibo, zauzevši položaj iza kuća započeli su pružati otpor s ciljem zaustavljanja neprijateljskog napredovanja. Pero je sa svog kuka iz minobacača 60 mm ispaljivao granate, od oka ciljajući, i tako je pogodio tenk na Kukavicama koji je prvi prešao liniju obrane. Oštetio mu je optiku i tenk je stao a potom i pješadija. Potom se prelazi do naredne kuće uz cestu za Bišnju iz kojeg pravca dolaze transporteri i tenkovi M-84 s pješadijom. Pero uzima „osu“ prolazi kroz odvodnu cijev ispod ceste, nišani i pogađa transporter, vraća se nazad iza kuće i govori svima: „Jebem im majku, lezite svi ispod temelja kuće, sad će nas gađat.“, misleći na 84-vorku koja je bila iza pogođenog transportera. Svi su zalegli, a jedino on nije uspio jer je u tom trenu pogođena kuća tenkovskom granatom i geler smrtno pogađa Peru.
suborac
Obitelj je za Petrovu pogibiju saznala tek 12 dana kasnije nakon čega su krenuli pronaći njegovo tijelo.
Nama je to javio Jozo Vidović, pripadnik „Tigrova“. On je javio svojoj majci da nama javi da se ne zna za Peru ništa i da probamo mi saznati. Ustvari nisu nam htjeli reći da je poginuo. Zvao sam u bazu u Zagrebu pa mi je naša rođakinja koja je ondje radila da se ništa ne zna no da misle da je poginuo. Naš kum Jozo Marić i ja uzeli smo propusnice od HVO-a da možemo ići i otišli u Zagreb gdje su nam rekli da je bio na bojišnici u Derventi i da je bio pripadnik interventnog voda sastavljenog od lokalnih dečki i desetak pripadnika 1. gardijske brigade. Uputili smo se zatim prema Derventi i preko zapovjednika tog voda, Ivice Grubišića, saznali smo da je poginuo u selu Kukavica. Ekshumirali smo njegovo tijelo i stavili ga u drveni sanduk te krenuli prema Zagrebu. Ondje su tijelo smjestili na Šalatu u hladnjaču. Tražili smo da prevezu njegovo tijelo do Hercegovine no rekli su da ne može jer se u Hercegovini puca. Samo su nam dali limeni sanduk i Perino tijelo kojim smo krenuli prema Rami. U općini Brinje zaustavila nas je policija, bila je noć, a mi smo bili u neregistriranom karavanu. Odveli su nas u postaju te smo optuženi da švercamo oružje za Hercegovinu i htjeli su otvoriti sanduk. Mi smo pokazivali papire i iz Zagreba i Dervente da je unutra moj brat. Istražni sudac nije dao dozvolu policiji da otvori sanduk i tako su nas pustili. Tek smo 28. svibnja stigli na Uzdol i pokopali Petra istog dana. Imao je djevojku u Rami i bili su skupa do njegove smrti. Ona se udala kasnije i dobila djecu no uvijek za obljetnicu zapali svijeću i posjeti grob.
Ivan Glibo, brat
Petar Glibo, koji je tada imao tek 21 godinu, jedan je od devetorice „Tigrova“ koji su stradali u obrani Bosanske Posavine. Njegova pogibija nije značila kraj ratnih tragedija za obitelj Glibo, u Uzdolu je u rujnu 1993. u ratnom zločinu Armije BiH ubijena Zorka Glibo, majka Petra Glibe.
U upadu Muslimana u Uzdol poginulo je 20-ak osoba iz naše uže familije, prezimena Glibo. Među ubijenima bila je i naša majka. Mene je u takvoj situaciji samo vjera spasila. Ja sam išao u svećenike i imao sam vjeru i jednu mentalnu čvrstoću i to me je spasilo.
Ivan Glibo, brat
Izvori
Literatura
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.
Internet
Uzdol.com: “Uzdolske žrtve”, pristup ostvaren 12. svibnja 2020., http://www.uzdol.com/index.php/uzdol/131-uzdolske-zrtve
Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ivana Glibe, prikupljeno 4. svibnja 2021.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.