“Dubrovnik treba da bude ko Hong Kong” – miting SDS-a u Ivanici

U vrijeme kada je malo tko mogao pomisliti da će Dubrovnik uskoro biti napadnut tisućama granata, u istočnoj Hercegovini, u selu Ivanica 10. ožujka 1991. održan je osnivački skup dubrovačke podružnice Srpske demokratske stranke.

Kao nositeljica srpske pobune u Hrvatskoj ta je stranka od 1990. organizirala niz mitinga na kojima se širila mržnja prema Hrvatima pod krinkom navodne srpske ugroženosti. Lokalne hrvatske vlasti zabranile su održavanje političkog skupa na području dubrovačke općine pa je zbog toga on održan u malenom selu u tadašnjoj općini Trebinje.

Ivanica, smještena uz samu granicu s Hrvatskom, bila je za Dubrovnik ono što je Borovo Selo značilo za Vukovar ili Tenja za Osijek. Stoga i ne čudi da je upravo ondje održan skup koji su obilježile skandalozne izjave okupljenih političara među kojima su se našli Jovan Rašković, Radovan Karadžić, Božidar Vučurević i drugi.

U svojim govorima oni su jasno iskazivali mogućnost vojnih akcija kojima bi od Dubrovnika napravili samostalnu novu Dubrovačku Republiku, koja bi bila pod patronatom nove Jugoslavije odnosno “Velike Srbije”. Tako je predsjednik Narodne stranke Crne Gore Novak Kilibarda između ostalog rekao:

Ja mislim ako se raspadne Jugoslavija da od Dubrovnika međunarodne sile trebaju napraviti jednu državicu – Hong Kong, a ne da bude ni srpski ni hrvatski. Zašto ne bismo imali jedan Hong Kong, molim vas, pa da tamo idemo na ljetovanje, da tamo idemo u banke, da tamo uživamo.

Radovan Karadžić, tada politički lider bosanskih Srba, a danas osuđeni ratni zločinac predskazao je iz kojeg će smjera započeti skora agresija na Dubrovnik:

Bolje bi bilo da je danas Dubrovnik svjetski otvoreni grad, i kneževina, nego što ne smijemo da u njemu držimo svoje skupove. BiH kroz svoju povijest uvijek je bila dobro zaleđe Dubrovnika, ona će to biti i ubuduće. Dubrovnik će uvijek moći računati da sa ove strane nikada neće doći neprijatelji Dubrovnika.

U ljetnim mjesecima 1991. dio srpskih i crnogorskih obitelji iz Dubrovnika se sklonio u istočnu Hercegovinu, trajno napustivši općinu Dubrovnik, da bi u konačnici, u listopadu, aktivno sudjelovali u oružanoj agresiji na Dubrovnik.

Upravo je skup u Ivanici hrvatski povjesničar Jakša Raguž označio kao početak agresije na Dubrovnik: „

Rat nije samo kad se meci i granate ispaljuju nego i kada se radi psihološka i propagandna priprema i kad se mobilizira stanovništvo, što je rađeno u tom periodu. SDS je dalje razvio vrlo široku djelatnost vezanu uz agresiju (…) Iz zaplijenjenih dokumenata i zapisnika, očito je primjerice da su oni radili na mobilizaciji lokalnih Srba, naoružavanju, na pripremanju koridora za evakuaciju srpskog neboračkog stanovništva preko stare željezničke pruge u Trebinje, kako ne bi stradali u budućoj agresiji na Dubrovnik.

Izvori
Literatura
Pezo, Oliver. Zagonetka pobjede : velikosrpska agresija na Dubrovnik 1991. godine. Dubrovnik: ArtFORMAT; Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2015.