Nepoznata strana “Oluje” – pogibija čeških vojnika Luděka Zemana i Petra Valeša

Danas kada se prisjećamo svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, osobito onih koji su život dali u operaciji „Oluja“, prisjetiti ćemo se i dvojice zaboravljenih čeških vojnika – Luděka Zemana i Petra Valeša. Oni su poginuli 5. kolovoza 1995. godine kada su se na prijevoju Ljubovo, između Gospića i Korenice, zatekli između hrvatskih i srpskih snaga.

Zeman i Valeš bili su dio češkog kontingenta pri UNCRO-u, mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj. Petr Valeš odrastao je na jugu Češke, bio je zaigran mladić. Njegovi roditelji prisjećaju se kako je vukao kući žabe i zmije, a u potoku kraj kuće lovio je pastrve. Škola ga nije pretjerano zanimala. Zaposlio se u tvornici Jihostroj, no ubrzo je otišao na odsluženje redovnog vojnog roka. Kada se vratio njegove tvornice više nije bilo, nestala je u vihoru pretvorbe i privatizacije koji je zahvatio njegovu zemlju. Tada se odlučio vratiti u vojsku i posvetiti vojnom pozivu. Nakon šestomjesečne obuke u Češkom Krumlovu pridružio se češkim vojnicima koji su se nalazili u Hrvatskoj kao dio UNPROFOR-a. Nakon toga vratio se kući, ali ubrzo je pozvan da se pridruži novoj misiji UNCRO.

Prijevoj Ljubovo koji su držali češki vojnici bio je strateški važno mjesto, možemo reći vrata okupiranog dijela Like. Borbe za njega vodile su se čak i 1994. godine, no tada su se hrvatske snage morale povući. Tako je početkom operacije „Oluja“ Ljubovo postalo mjesto teških borbi. Dana 4. kolovoza hrvatske snage sasvim su se približile, češki vojnici dalekozorima su vidjeli kako se penju pristupnom cestom prema repetitoru kraj kojeg se nalazila njihova baza. U tom trenutku na Čehe je otvorena minobacačka vatra iz nepoznatog smjera. Izravni pogoci uništili su sobu zapovjednika, kuhinju te spremnik za vodu. Hrvatske snage večer su dočekale u blizini, ali nisu se mogle probiti do češke baze.

Najveća tragedija dogodila se idućeg jutra. Taman kada je mladi, 22-godišnji Petr Valeš, pozvao 15 godina starijeg kolegu Luděka Zemana da ga zamijeni na osmatračnici između njih je pala granata. Izravan pogodak isključio je struju te se prvih nekoliko sekundi nije znalo što se točno dogodilo. Kada su vojnici pronašli svjetiljke i upalili ih zatekao ih je stravičan prizor.  Luděku Zemanu granata je raznijela obje noge do iznad koljena i ubrzo je iskrvario. Petr Valeš ostao je bez ruke te je imao tešku povredu leđa koje su pogodile krhotine granate. Roman Čelanský, Jiří Suda i Jiříj Hubáček također su bili ranjeni.

Kolege su Petru Valešu pokušale pružiti prvu pomoć no nisu uspijevali zaustaviti krvarenje. S obzirom da u bazi nije bilo saniteta, jedini spas teško ranjenom Valešu bio je odlazak u bolnicu. Česi su odmah kontaktirali sjedište i zatražili hitnu pomoć. U pomoć se zbog borbenih djelovanja nije smio dići helikopter stoga je prema njima krenuo oklopni transporter s liječnicima i opremom.

Ipak, akcija spašavanja propala je kada su mu pobunjeni Srbi prepriječili put. Nisu vjerovali logotipu UN-a ni crvenom križu koji su se nalazili na vozilu. Nakon žestoke rasprave Srbi su zarobili posadu transportera, a liječnicima „dopustili“ da na vlastitu odgovornost krenu prema prvoj crti gdje su bili ranjeni češki vojnici. Nažalost u takvim okolnostima Valeš nije izdržao, a njegovi kolege krenuli su prema hrvatskim položajima nakon što im je izdana zapovijed za evakuaciju.

Nosili smo samo najnužniju odjeću i kacige. Sve ostalo smo ostavili na licu mjesta. Tek ovdje sam se počeo jako bojati. Shvatio sam da se ono što se dogodilo na promatračnici može ponoviti s daleko gorim posljedicama. Činjenica je da sam se ponovno rodio 5. kolovoza.

Roman Čelanský

Hrvatske snage ubrzo su prihvatile i prebacile ranjene Čehe u gospićku bolnicu gdje su operirani i gdje su se oporavljali narednih dana. Pogibija njihovih vojnika u Češkoj je doživljena kao nacionalna tragedija. Pogrebu Petra Valeša u Rožmitálu prisustvovao je i češki predsjednik Vaclav Havel.

Hrvatska je bila suviše strpljiva: ostavila je dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob s pobunjenim hrvatskim Srbima razriješi pregovorima. Međutim, zbog neuspjeha svih diplomatskih akcija i pregovora Hrvatska se odlučila za samostalnu vojnu akciju: krenula je u ofenzivu kako bi ponovno uspostavila svoju teritorijalnu cjelovitost. Ne može se sve zaraćene strane u balkanskom sukobu trpati u isti koš. Razumljiva je želja Zagreba da uspostavi svoju vlast u okviru hrvatskih granica. Hrvatska je međunarodno priznata država i ne može se uspoređivati s divljim vojskama Radovana Karadžića.

Vaclav Havel

Izvori
Internet
Ondřej Stratilík: “Čeští vojáci umírali uprostřed chorvatské Bouře”, Lidovky.cz, pristup ostvaren 1. kolovoza 2021., https://www.lidovky.cz/domov/cesi-v-chorvatske-bouri.A140722_175118_ln_domov_ele
Blesk.cz: “Za smrt syna dostali 15 tisíc! Manželé Valešovi ztratili ve válce dítě, oplakával ho i Havel”, pristup ostvaren 1. kolovoza 2021., https://www.blesk.cz/clanek/cestovani/255851/za-smrt-syna-dostali-15-tisic-manzele-valesovi-ztratili-ve-valce-dite-oplakaval-ho-i-havel.html