Najveća bitka 1994. godine u Hrvatskoj – bitka za repetitor na Ljubovu

Početkom ožujka 1994. godine hrvatske snage uočile su na ličkom ratištu neprijateljske aktivnosti blizu crte razdvajanja. Naime snage 18. pješačke brigade Srpske vojske Krajine iskoristile su nazočnost UNPROFOR-a te, prema obavještajnim podacima, uz njegovu pomoć zaposjele najbolje točke u međuprostoru.

Kako bi onemogućio neprijatelja da postrojbe Hrvatske vojske dovede u taktički nepovoljan položaj, zapovjednik Zbornog područja Gospić, Veselko Gabričević donio je zapovijed kojom je 150. brigadi Hrvatske vojske Črnomerec dao zadaću da u noći s 3. na 4. ožujka izradi detaljan plan zaposjedanja točaka (Šikara, Ravna strana i Tepsija) ispred crte obrane.

Plan je izrađen vrlo brzo jer se radilo o poznatom međuprostoru hrvatskim vojnicima. Zapovjednik 150. brigade Zlatko Majić izdao je zapovijed o pokretanju akcije koja je provedena u ranim jutarnjim satima 4. ožujka bez ispaljenog metka jer na zadanoj crti nije bilo neprijateljskih snaga. Hrvatske snage tako su se dodatno približile prijevoju Ljubovo odnosno prometnici koja je Lički Osik (tada nazivan Teslingrad) pod kontrolom neprijatelja povezivala s Titovom Korenicom odnosno ostatkom okupiranog teritorija.

Do borbenog kontakta na dostignutim točkama došlo je 5. ožujka kada su na području brda Trla i brda Tepsija agresorski vojnici naišli na pripadnike 150. brigade. Napad je odbijen, a iznenađeni srpski vojnici su se povukli.

GŠ SVK raspolaže informacijama da je u reon Teslingrada jutros ubačena ustaška diverzantska grupa, jačine dva voda. Neprijatelj se ubacio u našu dubinu, bliža lokacija Golo Trlo t. 1267 i Kuzmovaču, odnosno reon od Teslingrada prema Ljubovu, a vjerovatno s namjenom da udara s leđa prema odbrani Teslingrada.
Vojna komanda već preduzima mjere. Sav sastav SUP-a staviti u stanje pripravnosti, a u dogovoru s komandom Korpusa preduzimati daljnje mjere.

Informacija Uprave javne bezbjednosti SUP-u Korenica o djelovanju diverzantske grupe HV-a na području Teslingrada, 5. ožujka 1994.

Nakon toga zavladala je panika u redovima 18. brigade Srpske vojske Krajine. Procjena Komande 15. ličkog korpusa SVK bila je da snage Hrvatske vojske izlaskom na dominantne vrhove ostvaruju vrlo važne položaje za buduća napadna djelovanja kako bi presjekle Republiku Srpsku Krajinu i spojile se sa snagama HVO-a i Armije BiH zapadno od opkoljenog Bihaća.

Kako su „u strahu velike oči“ započela je mobilizacija unutar 15. korpusa, a agresor je 5. ožujka već u 12 sati započeo pješački napad. Iako se crta obrane pomicala pripadnici 2. bojne 150. brigade uspješno su zadržali položaje. Tijekom noći neprijateljsko topništvo djelovalo je po položajima hrvatskih snaga, a onda je 6. ožujka 1994. srpska vojska pokrenula najsnažniji napad te su započele teške borbe. Snage češkog bataljuna UNPROFOR-a koje su ondje bile stacionirane povukle su se.

Najteže borbe vođene su za brdo Trla kod Ljubova na kojemu se nalazio repetitor, a neprijatelj je u bitci koristio topništvo, tenkove, oklopne transportere, prage, minobacače svih kalibara te topove za protuzračnu obranu.

Pripadnici 150. brigade morali su se povući s brda pred naletom. Iz tog razloga Zborno područje Gospić odlučilo je upotrijebiti interventne snage 9. gardijske brigade Hrvatske vojske. „Vukovi“ su u jutarnjim satima uvedeni u borbu te su zaustavili napredovanje neprijatelja. Borbe su se vodile cijelo prijepodne, a položaji 150. brigade bili su izloženi jakoj topničkoj vatri.

Tako je oko 12 i 45 sati u selu Gornji Lulići od granate stradalo čak šest hrvatskih vojnika. Mina je eksplodirala ispred skloništa ispred kojeg su pripadnici 150. brigade prihvaćali dodatne snage 9. brigade. Poginuli su pripadnici 150. brigade – Predrag Radek, Zoran Beguš, Nikola Medić, Robert Radošić i Emin Sulejmanagić te pripadnik 9. brigade Milan Jurišić. Teško su ranjeni Tihomir Brezina i Mladen Penezić, a nešto lakše Darko Povh, Tihomir Hrs, Goran Pongrac, Damir Karić, Marinko Jagar, Damir Bobinac i Janoš Maša.

U cjelodnevnoj borbi snage 9. gardijske brigade uspjele su prije sumraka vratiti izgubljene položaje i ponovno ovladati područjem Šikara – Trla – Tromeđa. Ipak, to nije bio kraj sukoba visokog intenziteta, a u obranu dostignutih položaja uključile su se i Domobranska bojna Lovinac te 111. brigada HV-a.

U napadima srpskih snaga 8. ožujka poginuo je na brdu Šikara pripadnik 9. gardijske brigade Marko Jozinović. Istog dana, zbog velikih gubitaka u postrojbi i psihičke traume, samoubojstvo je počinio referent sigurnosti 1. bojne 150. brigade Josip Sinković.

Na inicijativu UNPROFOR-a tog dana sastali su se zapovjednik 15. korpusa SVK Milan Šuput te zapovjednik ZP Gospić Veselko Gabričević. Na sastanku je dogovoreno da se hrvatske snage povuku s repetitora na početne položaje do 8 sati 9. ožujka. Ipak to se nije ostvarilo, a borbe su se nastavile i narednih dana smanjenim intenzitetom. Na koncu, temeljem Zagrebačkog sporazuma, potpisanog 29. ožujka 1994., hrvatske snage morale su se povući s repetitora te je to područje preuzeo UNPROFOR.

Hrvatske snage imale su od 1. do 17. ožujka na tom području čak 12 poginulih i 34 ranjenih vojnika. Odgovornost je svaljena na pukovnika Zlatka Majića koji je Odlukom predsjednika Franje Tuđmana od 16. ožujka smijenjen s mjesta zapovjednika 150. brigade Hrvatske vojske.

Srpske snage na koncu su ove borbe doživjele kao veliki uspjeh jer su obranile Lički Osik, a na koncu su se hrvatske snage morale povući i sa svih dostignutih položaja. Osim toga preuveličavali su gubitke na hrvatskoj strani. Tako Milisav Sekulić u knjizi Knin je pao u Beogradu o uspjehu 18. brigade SVK piše:

U 1994. godini (marta meseca) na Trlu i repetitoru brigada je ustaše potukla “do nogu”. Poraz su platili sa 49 poginulih i 150 ranjenih. 

Naslovna fotografija – pripadnici 150. brigade HV na ličkom ratištu 1994. godine

Izvori
Literatura
Križe Gračanin, Željka; Radoš, Ivan ur., Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Dokumenti, Knjiga 12. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2012.
Sekulić, Milisav. Knin je pao u Beogradu. Bad Vibel: Nidda Verlag, 2000.
Šplajt, Zoran. 150. brigada HV-a u obrani domovine. Zagreb: Udruga veterana Domovinskog rata 150. brigade HV-a, 2019.

Autor

Podijeli članak