Diplomirao je brodogradnju kao jedan od najboljih studenata u generaciji i dragovoljno otišao braniti Hrvatsku – poginuo heroj Mario Luetić

Dana 22. studenog 1993. godine poginuo je na „Južnom bojištu“ heroj Domovinskog rata Mario Luetić.  

Mario Luetić rođen je 3. travnja 1967. godine u Župi Biokovskoj između Zagvozda i Vrgorca. Otac Jure bio je profesionalni vozač, a majka Ane domaćica. Odrastao je s dvojicom braće, Brunom i Antom. Osnovnu školu pohađao je u Župi i Vrgorcu, a Gimnaziju u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu za brodogradnju u Zagrebu te je kao jedan od najboljih studenata dobio dekanovu nagradu. Nakon diplome ostao je raditi na Fakultetu u Zagrebu.

Kao inženjer brodogradnje dragovoljno se uključio u obranu Hrvatske početkom travnja 1992. kao pripadnik 115. imotske brigade Hrvatske vojske. Kasnije je prešao u redove 4. gardijske brigade iz Splita gdje se istaknuo kao jedan od najboljih topnika. Samohotkom „Raga“ zahvaljujući svojim preciznim izračunima uništio je mnoga neprijateljska uporišta na dubrovačkom ratištu.

Nemiran duhom i željan više borbenih akcija prešao je u Specijalne postrojbe MORH-a, najprije „Matija Vlačić“, a zatim i Bojnu Zrinski gdje je svoja znanja prenosio kao instruktor inženjerijske službe. U trenutku pogibije imao je 26 godina života. Od granate koja je usmrtila Maria, poginuli su Igor Braović, Krešimir Kober i Dario Škof, a teško je ranjen Antonio Križić.

Mario Luetić pokopan je na mjesnom groblju u Župi Biokovskoj, a na sprovodu je govor održao njegov zapovjednik Miljenko Filipović.

Teško je bilo što reći, teško je uopće naći primjerene riječi kad zemlja prekriva još jednu hrvatsku mladost, kad tuga prekriva još jednu našu nadu i radost, a s druge strane s ljubavlju i ponosom mogu govoriti o našem poginulom hrvatskom vitezu, o našem Mariju. On je živio za svoju hrvatsku Domovinu, on je velikodušno izgarao za svoj hrvatski narod i na kraju je samoprijegorno položio svoj mladi život za buduću mladost i radost svog ljubljenog hrvatskog naroda i svoje patničke hrvatske Domovine. Zato, ovo nije smrt kojom se nestaje, ovo je smrt iz koje se rascvjetava novi život, stotinu novih života; tisuće novih života izniknut će i rascvjetat će se iz ove prerane, ali predane hrvatske smrti. Ovo je smrt koja iz svoga vječnog blaženstva svima poručuje: “Osušite suze, dragi prijatelji, i ne plačite, moji najmiliji. Ja sam položio svoj život za svete ideale svoje hrvatske Domovine, za sretnu budućnost hrvatskog naroda. Stoga namjesto očaja i suza usmjerite svoje poglede prema vedroj, hrvatskoj budućnosti i svojim samoprijegornim radom učinite sve da ta vedra hrvatska budućnost što prije dođe. Da sunce mira i ljubavi ogrije sve patnike i sve stradalnike!” Draga ucviljena rodbino, primite moju iskrenu sućut i duboku zahvalnost što ste ovom narodu i ovoj zemlji darovali tako divnog i tako hrabrog hrvatskog sina. A ti, dragi naš Mario, počivaj u miru Božjem i u radosti Božjoj! Nad tobom će neprestano bdijeti tvoj narod hrvatski i pripovijedat će budućim naraštajima o tvojoj ljubavi prema narodu i Domovini. Neka ti je laka ova mučenička hrvatska zemlja.

Miljenko Filipović, zapovjednik Bojne Zrinski na sprovodu Maria Luetića

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Internet
BIjakova: “Heroji Domovinskog rata”, pristup ostvaren 16. studenoga 2019., https://bijakova.com/zupljani/heroji-domovinskog-rata/