“Oglasili su se ponovo ustaški minobacači i snajperi.” – na prvoj crti obrane Stona

Nakon što je Jugoslavenska narodna armija probila crtu obrane u mjestu Čepikuće, a zatim i Rudine, drugom polovicom studenog 1991. godine, crtu obrane Stona hrvatske snage utvrdile su u selu Zaton Doli, točnije zaseoku Zaton Gornji.

„A“ satnija ZNG-a Metković kojom je zapovijedao Dane Rendulić te 2. samostalna satnija 4. A brigade ZNG-a kojom je zapovijedao Andrija Matijaš Pauk stigle su onamo potkraj studenog te do početka prosinca uspostavile prvu crtu obrane zajedno s policajcima iz Stona te manjim grupama dragovoljaca.

Crta koja je uspostavljena bila je desno i ljevo od sela Zaton Gornji. Lijevo prema Rudinama i desno Prema magistrali. Drugu crtu smo uređivali ispred sela Zamasllina jer je naše stanje bilo neodrživo. Lijevi bok nam je bio prazan – plato Rudine. Na magistrali nismo bili uvezani s nikim. Selo Konštare, južno od magistrale, držali su Istrani, a dominantno brdo Pjenak s talijanskim bunkerom držala je stonska policija. No to brdo je palo tako da smo ostali duboko u klinu bez zaštite bokova.

prisjetio se Rendulić složenih okolnosti u kojima se našla njegova satnija zajedno s pripadnicima 4. gardijske brigade među kojima je bio i Nedjiljko Grubišić koji se toga prisjetio u knjizi Zagonetka pobjede autora Olivera Peze:

Krajem mjeseca studenog, početkom mjeseca prosinca 2. samostalna motorizirana satnija 4. gardijske brigade. pod zapovjedništvom Andrije Matijaša, uz sudjelovanje s djelatnom satnijom iz Metkovića, provodila je aktivnu obranu Zaton Doli – Zaton Gornji. U tom periodu Samostalna satnija je provodila svakodnevna izviđanja između našeg i neprijateljskog prostora, izložena svakodnevno djelovanju jakog neprijateljskog topništva, provociranju neprijateljskog pješaštva i neprijateljskih samohotki.

Za zbivanja na tom dijelu bojišta 1. prosinca 1991. Informativni bilten Titogratskog korpusa napisao je 2.12. iduće:

Ni danas, na dan ujedinjenja Srba, Slovenaca i Hrvata (op. a. koje se dogodilo 1. prosinca 1918.) nije bilo mira na hercegovačkom ratištu. Oglasili su se ponovo ustaški minobacači i snajperi. Vojne položaje su gađali iz predjela sela Đontadoli i Smoklovljana. Ni ovog puta nisu bili dovoljno precizni pa u redovima JNA nema žrtava. To je znak, kažu vojne vlasti, da su se ove hrvatske paravojne snage uspjele koncentrirati u ovom predjelu poslije panike koja je zavladala u njihovim redovima nakon pada Čepikuća i ulaska vojske u kompletan predio na potezu prema Slanom, čime je zatvoren krug na ovom području.

Nažalost hrvatske snage koje su iščekivale pojačanje 3. prosinca nisu izdržale napad te je neprijatelj ušao u Zaton Doli i Zaton Gornji približivši se još više prema Stonu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.