U nizu bitaka koje su se odigrale u Domovinskom ratu posebno mjesto zauzima bitka za Stari Grabovac. U tom selu tik pred Novskom skupina malobrojnih, ali hrabrih vojnika izvela je čudo. Osim što je zaustavila niz napada i slomila otpor JNA dala je poticaj hrvatskim snagama da krenu u protunapad u zapadnoj Slavoniji. Jedan od tih vojnika bio je i Dinko Batur.
Tog samozatajnog čovjeka upoznao sam prije pet godina upravo snimajući dokumentarni film o ovoj bitci. Dojmio me se mirnoćom, no u jesen ’91. bio je sve samo ne miran. U rat je otišao ostavivši u Zagrebu suprugu i petogodišnju kćer. Nije više mogao promatrati mirno što se događa, a kap koja je prelila čašu bilo je pitanje njegove kćeri kada će više prestati napadi i kada će moći normalno spavati pri jednom od mnogih odlazaka u sklonište zbog uzbuna.
S ušteđevinom sam si kupio pušku – kalašnjikov. Moj nećak Renato bio je pripadnik Tigrova, rekao sam mu da i ja želim u vojsku, a on me poslao na Sljeme da se ondje javim zapovjedniku, legionaru. Otišao sam gore, javio se čovjeku, rekao mi je da se ošišam i primio me u postrojbu.
Bio je to Ante Gotovina koji je za izazovne zadaće na Sljemenu pripremao izvidnički vod u sastavu 1. A brigade Zbora narodne garde kojim je zapovijedao. Nakon par tjedana obuke slijedio je teren – zapadna Slavonija odnosno novljansko bojište. I ondje se nastavila žestoka obuka.
Trening, samo trening, trening, trening. Gotovina je uvijek bio prvi, digne se, trenirka ujutro i trčanje 15-20 kilometara. Držali smo položaje na raznim dijelovima bojišta, najviše prema Jasenovcu kod Bročica, a onda je došla 16. listopada zapovijed za odlazak u Stari Grabovac.
Tog dana odigrala se i najveća bitka za to selo u kojoj je JNA nadirala tenkovima i pješaštvom iz pravca Paklenice, ali i iz pravca motela jug. No svi napadi bili su neuspješni uz velike gubitke za JNA i u ljudstvu i u tehnici – tri tenka su uništena, a jedan zarobljen. U efekt bitke osobno se došao uvjeriti general Stipčić sa dvojicom zapovjednika iz Tigrova – Miličevićem i Gotovinom. Upravo su pripadnici izvidničkog voda kojim je zapovijedao Ante Gotovina odigrali jednu od ključnih uloga u završnoj i odlučujućoj bitci za Stari Grabovac. Ona je uslijedila nakon dva dana kada je neprijatelj konsolidirao i popunio redove uvjeren da će ovoga puta ostvariti uspjeh.
Tog 18. listopada ujutro došao nam je zapovjednik i samo je rekao – Ne smiju proći! On je onda otišao, a mi smo ostali. Uskoro kreće tutnjava tenkova… Kreće taj rock’n’roll. Ne znaš više što treba raditi. Samo znaš da dolaze.
Iz zavoja se pojavljuje kolona – pet, šest tenkova. Napreduju polako, ali nezaustavljivo. Prate ih pješačke snage. Zemlja podrhtava. Prašina se diže. Kuće pucaju pod udarima granata. Mitraljezi sijeku fasade, ograde, stabla. Dinko prvi put u životu rasklapa zolju pod stvarnim pritiskom. Vidio je kako se to radi, ali sada nema vremena za razmišljanje.
Opalio sam… ali nisam stavio antifone. Kad je puklo, mene je zaglušilo. Samo mi je počelo pištati u glavi.
Prva raketa pogađa tenk s čela, ali preblizu. Kumulativni mlaz nije stigao odraditi svoje – zapalilo se samo raketno gorivo. Tenk gori, ali ne staje. Motor i dalje radi. Gusjenice se i dalje okreću.
Mislio sam da će stati. Ali on ide dalje. Polako, ali ide.
Dinko trči oko kuće, traži bolji kut i opet pokušava, ali bez uspjeha. Dim, detonacije, zidovi se lome. Ne čuje ništa osim šuma u ušima. Oči suze od baruta i prašine. napokon s „osom“, iz drugog pokušaja, jedan od najmlađih – Josip Brnjak uspijeva zaustaviti jedan tenk – motor ostaje raditi, ali vozilo staje. Kupola se otvara. Posada pokušava izaći. U isto vrijeme Darko Babić pogađa još jedan tenk no treći tenk još napreduje. Dinko se susreće s mladim Josipom koji je netom prije toga uništio tenk, ali i izbjegao smrt jer se našao na metar, dva od neprijateljskog vojnika koji ga nije ubio iako je mogao. U jednom trenutku maljutka pogađa zid iza kojeg se nalaze. Cigle se ruše po njima. Nije betonski zid – da jest, nitko ne bi ostao živ. Pod ruševinama, u prašini, Dinkova se zolja srećom nije aktivirala. Nakon nekog vremena počinje mu se vraćati sluh.
Ne čujem riječi, samo šumove. Uši su mi krvave. Prašina mi je u očima. A onda tišina, neprijatelj se povlači. JNA u rasulu odlazi prema selu Paklenica. Posada je napustila treći tenk koji još uvijek radi. Motor mu brekće. Na kraju navečer iz Paklenice izlazi neprijateljski tenk i uništava taj tenk koji je radio. Dva pogotka u transmisiju.
Tako su hrvatske snage ostale bez tenka kojeg bi „Tigrovi“ zasigurno uspjeli zarobiti kao što su već učinili dva dana ranije, ali nisu ostale bez sela. Stari Grabovac ostao je u hrvatskim rukama. Te noći Dinko je zaspao u podrumu uz neobičnu toplinu, crna mačka mu se privila na prsa.
Ujutro, kad je izišao van, još mu je bila na ramenu. Taj kadar zabilježili su snimatelji ratnog press centra Novska i on je obišao cijelu Hrvatsku. Dolazi Gotovina, obilazi položaje, gleda svakoga u oči i pita kako je.
Mi smo govorili da smo dobro, ali on je vidio u našim očima da nismo. Izgubili smo jednog pripadnika voda, najmlađeg – Iliju Adžagu. Sve nas je to potreslo. Na smjenu su nam došli dečki iz Ivanić-grada pa smo idućeg jutra otišli na odmor.
Stari Grabovac nakon 18. listopada 1991. više nije pretrpio niti jedan tenkovski napad, ali je u njemu poginuo velik broj vojnika uglavnom od topničkih napada zbog kojih je to malo, ali ponosno slavonsko selo postalo nalik Vukovaru.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Sjećanja heroja – glasnici istine o Domovinskom ratu koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.