Akcija koja je obilježila ljeto 1991. na sisačkoj bojišnici svakako je akcija koja je upamćena pod nazivom Brđani – 91. Njezin cilj bio je deblokirati cestu između Komareva i Sunje. Naime do Sunje se tada moglo jedino skelom preko Save. Hrvatske snage na desnoj obali Save bile su do tada su bile orijentirane na defenzivnu borbu na crti obrane Pola – Komarevo i u Sunji te je ovo bila prva ofenzivna akcija.
Glavni pravac napada povjeren je pripadnicima 2. bojne 2. A brigade Zbora narodne garde, dok su na pomoćnim pravcima djelovali pripadnici 57. samostalnog bataljuna te pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a Republike Hrvatske “Vukovi” kojima je zapovjedao Jadranko Garbin.
Da se ide u akciju Davor Smuđ, pripadnik 2. A brigade, saznao je na svoj rođendan, 21. kolovoza. Bez izviđanja, po mrkloj noći u improviziranom oklopnom borbenom vozilu krenuo je uskoro u neizvjesni proboj prema Sunji. Pravac je vodio kroz dubinu neprijateljskog teritorija preko Madžara, Trnjana, Bestrme i Kinjačke.
U mrkloj noći prolaziš kroz njihove položaje, tamo gdje te uopće ne očekuju. Oni izlaze iz rovova misleći da dolaze njihovi. Mi prolazimo između njih. Na vozilu se nalazila ‘53-ka’ (op. a. mitraljez Zastava M53), mijenjali smo se na njoj. Ulaziš u zavoj prema naselju – pustiš rafal, čistiš. Vozilo ide prvo, a iza njega pješaštvo.
Zadaća Davora i njegovih suboraca u vozilu bila je jasna – osiguravanje pravca kretanja i nastavak vožnje. Između ponoći i jedan sat ujutro probili su se do područja Kinjačke, a zatim nastavili dalje. Kod Trnjana su naišli na zapreku na cesti – balvan koji je morao biti uklonjen eksplozivom. Eksplozija u dva sata ujutro dodatno je odala njihovu prisutnost, ali povratka više nije bilo. Kretali su se nepoznatim terenom, bez jasne slike rasporeda neprijateljskih snaga. Oslanjali su se na Marijana Majnarića koji je vozio vozilo i koji je poznavao to područje.
Od Komareva do Brđana ima petnaestak kilometara. Po danu je to puno. Po noći – suludo. Bili smo duboko u neprijateljskom teritoriju, ali povratka nije bilo. U vozilu nas je bilo šestero i dobro smo fukcionirali. Pred jutro stigli smo na komunikaciju Bilnjski kut – Brđani i krenuli prema Brđanima. Uništili smo ubrzo jedan bunker bez većih poteškoća. Mislili smo: možda nemaju drugu liniju obrane. Možda je gotovo. Međutim tada je započela kiša metaka iz pravca pruge koja je bila 150 metara od ceste. Metci su počeli zvoniti po oklopu. Ludi po cesti padaju, po kanalu, jauću. Osamdesetak ljudi na cesti, zgusnuti, a oni na pruzi, na povišenom i pucaju. To je bilo kao streljana.
Iako su na vozilo pobunjeni Srbi otvarali vatru iz protuoklopnog naoružanja Davor je pokušao ostati priseban. Nastojao je osposobiti mitraljez koji je “zaštekao” u kritičnom trenutku.
Dečki su se skrivali po plitkim kanalima uz cestu, a mi smo ostali u vozilu i uzvraćali vatru koliko smo mogli. Nekih 45 minuta je trajala ta paljba i u njoj su nam stradala još dva čovjeka među koje je pala granata. Ja ostajem bez municije. Kopam po ruksaku. Nalazim još dva paketa metaka i nastavljam pucati. U jednom trenutku shvatio sam – ako nas pogodi tromblon ili protuoklop – nema te. Goriš. Nestaješ. Otvorio sam vrata i sjeo na stepenicu. U tom trenutku metak je pogodio stepenicu, a komad gelera me zakačio. Skačem u kanal kod prednjeg kotača, ležim na leđima, koprive su mi deset centimetara iznad čizama. Metci ih kose iznad mene. Ne znam čime je frajer pucao, dal je imao Ultimax al to je deralo ko ludo.
Spas za one koji su bili živi pojavio se s neba. Spustila se gusta zavjesa magle između hrvatskih i srpskih snaga. Tada dolazi prilika za povlačenje.
Imao sam u ruksaku štapine eksploziva. Mislio sam dići vozilo u zrak da ne padne njima u ruke. Onda dolazi poruka preko motorole: Držite se, dolazi pomoć! i odustajem od toga misleći kada dođu Garbinovi da ćemo nastaviti s probojem prema Sunji.
Ipak Garbinovi “Vukovi” dolaze iscrpljeni nakon proboja kroz Blinjski Kut bez streljiva koje su potrošili u borbi. Nitko više nema čime napadati i kreće se u povlačenje preko Blinjskog Kuta. Smuđ s dvojicom suboraca ostaje držati odstupnicu iščekujući možda još kojeg zaostalog hrvatskog vojnika. Kada su shvatili da više nikog nema i oni su se povukli. Rezultat ove nevješto isplanirane tragične akcije bio je 5 ubijenih (Ivica Hrnčević, Ivan Devčić, Osman Muratagić, Žan Marot i Alen Glavan) te 17 ranjenih pripadnika 2. bojne 2. A brigade koja je poslana na odmor u Sisak.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Sjećanja heroja – glasnici istine o Domovinskom ratu koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.