Renato je kratko rekao: ,,Bježite”, znao je i on da mu nema pomoći. – bitka za Zaton Gornji

Nakon pada Čepikuća hrvatske snage, uglavnom A satnija Metković i 2. samostalna satnija 4. gardijske brigade, uspostavile su crtu obrane Stona na području sela Zaton Doli odnosno Zaton Gornji. Iako su bili u nezahvalnom položaju odlučili su se dodatno utvrditi uvjereni da se ovaj puta neće morati povlačiti.

Dan 3. prosinca 1991. bio je dio svakodnevnice, svega pomalo, snajperisti, pješačka paljba… Počeli smo graditi jedno veće sklonište u Zatonu Gornjem kako bi gardisti u slučaju većeg topničkog napada imali sigurno sklonište. No u popodnevnim satima naše borbeno osiguranje u prvim kućama Zatona Gornjeg koje su malo bile isturene doživjele su kontakt s neprijateljem gdje je došlo do sukoba. Tada su ranjeni Ante Kuran i Amir Voloder dok je poginuo naš pripadnik Renato Čović.

Dane Rendulić, zapovjednik A satnije Metković

Kuran, Voloder i Čović bili su smješteni u kući na isturenom položaju gdje su ih otkrili neprijateljski vojnici i okružili.

Bilo ih je dosta cesti, svuda uokolo, mene je držao taj strah, a pogotovo kad je počela dernjava, vikali su nam da se predamo, da nam neće ništa, a mi smo pokušali to iskoristiti da se preko tarace te kuće u kojoj smo se našli izvučemo do naših. Renato je provirio kroz prozor i čuo se pucanj. Metak mu je odozgo ušao kroz rame i izašao kroz donji dio leđa, bio je prostrijeljen kroz cijeli torzo. Od šoka skoro da nisam ni shvatio što se događa… Odmah smo primijetili da užasno krvari i pokušali to zaustaviti, ali to je bilo nemoguće, rana je bila strašna. Renato je kratko rekao: ,,Bježite”, znao je i on da mu nema pomoći.

Amir Voloder

Voloder i Kuran su se uspjeli izvući i zbrinuti, a borbe su tek počele. U cijelom kaosu 7 pripadnika 4. gardijske brigade ranila je granata koja je eksplodirala među njima. Krenula je evakuacija ranjenih, pri čemu je izostala potpora zapovjedništva obrane Stona.

Iz zapovjedništva u Stonu nismo imali nikakvu potporu, niti u sanitetskim vozilima, niti u topničkoj potpori koju smo tražili jer se topništvo izvlačilo na sigurnu udaljenost, niti u popuni streljivom koje je bilo pri kraju. Ranjene smo izvukli svojim snagama i prijevoznim sredstvima. No nastaje novi problem. Ranjeni i oni koji ih spašavaju izbačeni su i borbenog stroja, mi smo u poluokruženju a ne znamo ni koliko se neprijatelj približio našim obrambenim položajima. Ako dočekamo jutro bez streljiva pomalo desetkovani, za očekivati je da će oni ojačati svoje snage što se i dogodilo, procjena je da bi doživjeli teški poraz. Kao prvo odlučili smo spasiti ranjene. Postupno smo izvlačili snage najprije one iz sela a potom planski i s položaja. Izvlačenje je bilo u Zaton Donji s tim da se vodi strogo računa o svakom gardistu koji je bio na položaju da se evidentira da li smo u konačnici svi izvučeni. Na kraju se ispostavilo da smo svi na okupu kao i pripadnici 2. samostalne satnije 4. gardijske brigade uključujući i naše ranjene naravno osim našeg Renata koji je po našim spoznajama već bio ubijen. Razmišljali smo o izvlačenju njegovog tijela. U okolnostima koje su bile, svaki pokušaj izvlačenja njegovog tijela polučio bi nove žrtve tako da smo odlučili teška srca da izbjegnemo nove žrtve da ipak izbjegnemo taj pogibeljni pokušaj pogotovo što nismo znali da li je njegovo tijelo još uvijek na mjestu pogibije.

Dane Rendulić, zapovjednik A satnije Metković

Tijelo 19-godišnjeg Renata pokopano je kraj kuće u kojoj je poginuo o čemu je za novinara sarajevskih Večernjih novosti posvjedočio Miloš Vuković, rezervist JNA iz Bileće:

Jednog zengu čak nisu odnijeli sa sobom, pa smo ga mi sahranili. Piši da se zove Renato Čović iz Opuzena.  Rođen je 5. juna 1972. godine. Nađena mu je i slika oca i članska karta ZNG u kojem je bio od 20. augusta.

U kasnijim pregovorima dogovorena je ekshumacija Renatovog tijela te je pokopan na groblju Slivno u obiteljsku grobnicu. Ovaj mladi heroj, inače izvrstan rukometaš Rukometnog kluba Slivno-Opuzen, u rat se uključio nakon što je u ljeto 1991. pobjegao iz JNA u kojoj je služio redovan vojni rok. Nakon njegove pogibije prva crta obrane Stona povučena je sve do benzinske crpke koja se nalazi na magistrali kod skretanja za Ston.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.