Najtragičniji dan za 101. zagrebačku brigadu – prvi boj za Pulin Dvor

Današnji je dan 1991. godine svakako bio najtragičniji na ratnom putu 101. brigade Hrvatske vojske Susedgrad. Ta zagrebačka brigada stigla je u istočnu Slavoniju, na osječko bojište, u drugoj polovici studenog, upravo u trenutku kada je JNA silovito krenula prema Osijeku iz pravca juga okupiravši Divoš, Ernestinovo i Laslovo.

Odmah po dolasku 101. brigada razmještena je u Paulin Dvor kojeg je branila s 1. samostalnom satnijom Podsused te dijelom 1. bojne 130. osječke brigade. Nadali su se da će primirje potpisano u Ženevi 23. studenog primiriti neprijatelja no to se nije dogodilo. Odmah su ih dočekali topnički napadi, a ubrzo je 27. studenog slijedio jak tenkovsko-pješački napad potpomognut topništvom.

Napad 12. brigade JNA, ojačane dijelovima 125. lako pješačke brigade i 505. motorizirane brigade JNA uz pobunjene Srbe, krenuo je iz Ernestinova, Petrove Slatine i Koprivne u ranim jutarnjim satima, bez topničke pripreme. Već u 3 i 30 ujutro pred selom su uočeni izviđači neprijateljskih snaga koji su neutralizirani. Ubrzo je slijedio napad tenkovima iz pravca Ernestinova. I taj napad hrvatske su snage odbile, prvenstveno pogotku tenka od strane Nikole Marciuša iz protuoklopne grupe 101. brigade.

Odbijanje napada hrvatske snage su iskoristile za konsolidaciju obrane te su srpemno dočekale novi, jači, napad. Pri prolasku tenkova JNA preko mosta između Paulina Dvora i Ernestinova, već miniranoga i spremnoga za rušenje, eksploziv koji su postavile hrvatske snage nije se aktivirao pa su snage JNA propuštene do nasipa. Tu se razvila žestoka bitka. Ručnim bacačima i tromblonskim minama bezuspješno su gađani tenkovi koji su zauzeli povoljne položaje i otvorili vatru prema Paulin Dvoru, kako topničku, tako i onu iz mitraljeza. U povlačenju na pričuvne položaje ginu dvojica pripadnika 130. brigade.

Jedna tenkovska granata pogađa netom pristigli kombi izvidničko-diverznatskog voda 101. brigade i u njemu pogiba Rade Latinović. Hrabrom i upornom obranom hrvatskih vojnika napad je na koncu ipak odbijen te se JNA povukla u Ernestinovo, a onda je slijedio šok. Iz odmazde za neuspješan napad neprijatelj je Paulin Dvor zasuo stotinama granata pri čemu je osam pripadnika 101. brigade smrtno stradalo – Dragan Ević, Josip Gluhačić, Zlatko Latinović, Željko Ludaš, Josip Mikac, Marko Peranović, Stjepan Sedlovski i Veselin Vojnović.

Pod jakom topničkom vatrom suborci i bolničari spašavali su ranjene. U spašavanju se osobito istaknuo bolničar Miroslav Milić koji je i sam ranjen te je od posljedica preminuo par dana kasnije u osječkoj bolnici. Neprijatelj je nakon topničke vatre krenuo u novi tenkovski napad koji je također odbijen nakon što je Robert Majerić iz bestrzajnog topa uništio jedan od tenkova JNA. Nakon odbijenog napada most na ulazu u Paulin Dvor miniran je uz pomoć pripadnika 130. brigade HV-a. U ovom, prvom boju za Paulin Dvor JNA je navodno imala 80 poginulih.

Valja napomenuti i da su kao jedni od najtežih dana za Osijek zabilježeni upravo 26. i 27. studenoga kada je gradsko središte neprekidno granatirano, pri čemu je 19 civila poginulo, a 24 ranjeno. Poseban zločin počinili su pogodivši 27. studenog izdvojeni Odjel za plućne bolesti uz Dravu pri čemu je poginulo četvero bolesnika.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.