“Ne sumnjam da će Jajce jednog dana biti vraćeno” – Vojska Republike Srpske okupirala Jajce

Po ulasku u nekadašnju Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, a danas Hrvatski državni arhiv u atriju ćete naići na slike četiri grada. Nad ulazom u malu čitaonicu Menci Klement Crnčić naslikao je Senj. Nad ulazom u veliku čitaonicu Oton Iveković naslikao je Dubrovnik. Nad ulazom u dvoranu za posudbu knjiga Ferdo Kovačić naslikao je Đakovo, a iznad ulaza u dvoranu za kataloge naslikan je grad Jajce, autora Gabrijela Jurkića.

Taj kraljevski grad, mjesto stolovanja posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kroz povijest je prošlo mnoge vladare i režime, a isto tako i razaranja. Posljednje se dogodilo 1992. godine nakon što je u proljeće postao metom srpske agresije u Bosni i Hercegovini. Prvi topnički napad dogodio se 27. svibnja 1992., baš na sajmeni dan. Posljedica je bila nekoliko poginulih ljudi. U danima koji su uslijedili, Jajce je sve češće bilo meta projektila iz neprijateljske okolice. Uz svakodnevna granatiranja, branitelji Jajca morali su se nositi sa snažnim udarima pješačko-oklopnih postrojba srpske vojske i JNA. Veliki pritisak srpskih snaga dolazio je sa svih strana, posebice iz pravca Mrkonjić Grada i Banje Luke, a u kolovozu su započeli i zračni napadi u sklopu srpske operacije pod nazivom “Vrbas 92”.

Usprkos činjenici da je neprijatelj od početka bio jači opremom, ljudstvom i logistikom, branitelji su izdržali sve do jeseni kada su se našli u okruženju. Logistička potpora, oružje, lijekovi i hrana sve su se teže probijali preko Rame i Fojnice do Jajca. Izolirano Jajce imalo je ratnu bolnicu koja je svakodnevno obrađivala mnogo ranjenika, što branitelja, što civila koji su u sve većoj mjeri „Putem spasa“ preko teških brdovitih terena do Travnika napuštali svoje domove.

Nakon posljednjih uličnih borbi branitelji i civilno stanovništvo tijekom 29. i 30. listopada 1992. morali su se povući. Oko trideset tisuća ljudi protjerano je iz svojih domova spašavajući goli život. Veliki izbjeglički val krenuo je prema Republici Hrvatskoj i na neokupirana područja Bosne i Hercegovine. Tijekom okupacije Jajce je sustavno pljačkano, razoreni su kulturni i vjerski spomenici, srušene su sve crkve među kojima i drevno katoličko svetište Svetog Ive u Podmilačju. Mnogi civili koji su ostali u Jajcu bili su zatočeni ili ubijeni. Pad Jajca smatra se jednim od uzroka bošnjačko-hrvatskog sukoba u BiH jer postrojbe Armije BiH nisu dopustile snagama Hrvatskog vijeća obrane da prođu prema Jajcu u presudnim trenucima njegove obrane. U obrani Jajca poginula su 103 vojnika HVO-a, dok ih se 5 smatra nestalima.

Ja sam iz Jajca 30.10. u jutarnjim satima, između 8 i 9 sati, kada već na području Jajca nije bilo nikog ni od žitelja, a ni većine vojaka. Ostale su postrojbe vojaka koje su štitile odstupnicu onima koji su na svom križnom putu napuštali Jajce u pravcu Travnika. Ja ni jednog momenta nisam posumnjao i ni sad ne sumnjam da će Jajce jednog dana biti ponovno vraćeno međutim na vojnim stručnjacima je da odrede na koji način Jajce povratiti nazad.

Nikola Bilić, predsjednik HVO Jajce

Nakon tri i pol godine grad Jajce oslobođen je u rujnu 1995. godine u oslobodilačkoj operaciji združenih snaga Hrvatske vojske, Hrvatskog Vijeća Obrane i Armije Bosne i Hercegovine kodnog naziva „Maestral“. Daytonskim sporazumom Jajce i njegova okolica ušli su u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

Izvori
Internet
“Jajce”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristup ostvaren 30. listopada 2020., http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28530

Televizija
Jajce u obrani 1992. Braniteljska udruga 13. rujan. scenarij i režija: Pavle Vranjican, 2014.