Maleni Ivan ubijen je prije prve riječi i prvog koraka – granata u Vukovaru usmrtila šestomjesečnu bebu

S Mitnice je u bolnicu, umotana u zavjesu, donesena mrtva šestomjesečna beba, ubijena granatom ispaljenom s položaja JNA. Ranjeni su i njegovi tata i baka, koja je jedva preživjela operativni zahvat (amputacija desne ruke).

Ratni dnevnik vukovarske bolnice (19.10.1991.)

Šestomjesečna beba bio je maleni Ivan, drugo dijete u obitelji Pave i Dragice Kljajić koji su imali i kćer Ivanu. “Baka” iz bolničkog izvještaja, nije bila Ivanova baka, a s obzirom na ratne okolnosti nije čudna pogreška u zapisu. Ivan Kljajić ubijen je 18. listopada 1991. prije prve riječi, prvog koraka, bez prilike. Njegova se obitelj usred ratnih zbivanja morala skloniti sa Sajmišta na kojem je živjela u dio grada pod nazivom Mitnica. Otac Pavo branio je grad, a nesretni događaj dogodio se pri njegovom posjetu obitelji koja je dane provodila u podrumu.

Suprug Pavo upravo je došao s položaja da nas posjeti. Svi smo bili zajedno u podrumu, uzeo je malenog Ivana u naručje i sjeo na ležaj. U tom trenutku pala je granata. Suprug je ranjen u ruku i ispod pazuha, a maleni je preminuo na mjestu… Oboje su odvedeni u vukovarsku bolnicu. Poginula je i gospođa koja mi je tada bila poput majke, Rozalija Zalubil.

Dragica Kljajić

Došli smo u susjedstvo po vode, a kako je tu i moja obiteljska kuća, došao sam obići roditelje i da vidim kako su. Bili smo u podrumu kada je počelo granatiranje. U jednom trenutku čuo sam vrisak i zapomaganje. Istrčao sam sa ocem da vidimo o čemu se radi i tada vidio Dragicu koja u rukama izlazi iz susjedne kuće i u rukama drži maleno dijete. Vikala je i zapomagala: “Dijete dijete…”

Krešimir Džalto

Pavo Kljajić u bolnici je ostao dok mu nisu sanirali ozlijede, a zbog nedostatka mjesta, a potrebe za daljnjom brigom i previjanjem prebačen je u sklonište ranjenika u Borovo Commerce-u. Odande mu se nakon pada Vukovara gubi svaki trag, a njegovo tijelo ekshumirano je na farmi Lovas kraj Borova Sela 2004. godine. Maleni Ivan ekshumiran je iz masovne grobnice na vukovarskom Novom groblju, a identificiran je po odjeći koju nose bebe, “gegama”. Obojica počivaju u obiteljskoj grobnici na gradskom groblju u Solinu.

O djeci stradaloj u Vukovaru u Domovinskom ratu ove je godine Matica Hrvatska izdala knjigu „Mama, ne vidim nebo“, autorice Ani Galović. U njoj se među tragičnim sudbinama našla i priča malenog Ivana.

Naslovna fotografija – Ani Galović

Izvori
Literatura
Galović, Ani. Mama ne vidim nebo. Bizovac: Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, 2020.
Nazor, Ante ur. Grad je bio meta: bolnica, Dom umirovljenika : (agresija Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih snaga na Republiku Hrvatsku i srpska okupacija Vukovara 1991. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.


Internet
Branimir Bradarić: “Ivan mi je umro na rukama, imao je samo šest mjeseci”, Večernji.hr, pristup ostvaren 10. listopada 2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/ivan-mi-je-umro-na-rukama-imao-je-samo-sest-mjeseci-346050

Ovaj članak objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija