Na današnji dan, 19. kolovoza 1991. godine, pobunjeni Srbi napali su Pakrac, Lipik i Daruvar.
Situacija na tom području bila je krajnje napeta još od 1. ožujka 1991. kada se dogodio puč u policijskoj postaji Pakrac od strane srpskih policajca. Postaja je sljedećeg dana stavljena pod kontrolu hrvatskih snaga, a taj događaj mnogi smatraju početkom Domovinskog rata.
Kada je 9. lipnja u Pakracu pala prva žrtva (policajac Vlado Laučan), postalo je jasno da je otvoreni sukob neizbježan. U srpnju su u središtu Daruvara ubijena trojica hrvatskih policajaca te se i ondje dalo naslutiti u kojem smjeru će sukob otići. Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na srpskoj barikadi zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.
Najprije je, oko 3 u noći, 19. kolovoza napadnut Daruvar. Iz pješačkog i minobacačkog oružja pobunjeni Srbi napali su uži dio grada oko autobusnog i željezničkog kolodvora te gradske tržnice. Namjera im je bila zauzeti policijsku postaju u čemu nisu uspjeli no zarobili su petoricu policajaca – dok je jedan uskoro pušten, a jedan se priklonio agresoru. Sudbina ostale trojice, Damira Rambouseka, Darka Petrovickog i Marijana Petrovečkog, do danas nije poznata te se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci. Najvjerojatnije su odvedeni u selo Bijela kraj Daruvara ili logor Bučje te mučeni i ubijeni. Nada da bi mogli pronaći svoje najmilije, za obitelji nestalih pojavila se 2010. kada je na graničnom prijelazu sa Srbijom hrvatska policija uhitila jednog od optuženih za otmicu hrvatskih policajaca no iste godine optuženik je na Županijskom sudu u Bjelovaru oslobođen krivnje.
Nedugo nakon napada na Daruvar, u 5 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom napadnut je Pakrac. U 7 sati započeo je i pješački napad na Policijsku postaju u kojem su pobunjeni Srbi koristili čak i protuoklopno oružje. Do opkoljenih policajaca pokušao se probiti dio civila, pretežno iz Prekopakre, koji su bili naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati.
Policajci u opkoljenoj postaji uspjeli su zavarati napadače tako što javili preko veze da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolazi nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Unatoč silini napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju, no ušli su u pakračku bolnicu iz koje su oteli ravnatelja doktora Vladimira Solara koji je razmijenjen 1992. godine.
Situacija u Pakracu u bila je toliko teška da su u PU Bjelovar dvojili je li uopće moguće obraniti Pakrac, no u večernjim satima u Pakrac stiže pojačanje – Posebna jedinica policije PU Bjelovar „Omege“ i skupina temeljne policije iz Policijske postaje Bjelovar, te njima u pomoć Specijalan jedinica policije „Ris“ Kutina i Antiteroristička jedinica Lučko.
„Risovi“ i ATJ Lučko krenuli su u oslobađanje grada s jugozapada, pri čemu je ATJ Lučko oslobodila pakračku bolnicu. Bjelovarski policajci napredovali su od sjevera grada, dok se „Omege“ spuštaju direktno iz Prekopakre u grad, koji je do kraja dana oslobođen.
Treba spomenuti kako je na današnji dan ’91. napadnut i Lipik. Minobacači sa srpskih položaja nisu poštedjeli niti “Dječji dom Lipik” u kojem je tada bilo 80-ak djece u dobi od 3 do 16 godina. Kako se radilo o ranim jutarnjim satima djeca su u vrijeme napada spavala, a potom su pobjegla u podrum i tamo provela 7 dana do evakuacije.
Bitke za ova tri grada nastavile su se do početka 1992. godine kada je sklopljeno primirje između Jugoslavenske narodne armije i Hrvatske vojske. I dok su hrvatske snage u Daruvaru uspjele odbaciti pobunjene Srbe i JNA dalje od prigradskih naselja, Pakrac i Lipik nisu bili te sreće. Ova dva grada pretrpjela su znatna razaranja. U oba su vođene teške ulične borbe, a jedno vrijeme Lipik je bio potpuno okupiran. Stupanjem primirja na snagu dio Pakraca ostao je u rukama neprijatelja te je bio krizno žarište sve do operacije „Bljesak“ i konačnog oslobođenja tog dijela Hrvatske.
Naslovna fotografija
Pripadnici Specijalne jedinice policije “Omega” kroz Omanovac se probijaju prema Pakracu – autor fotografije Robert Belošević
Izvori
Literatura
Runtić, Davor. Junaci Domovinskog rata (knjiga 11). Vinkovci – Šibenik: Neobična naklada, 2006.
Internet
“Zločin u Bijeloj”, Documenta, pristup ostvaren 19.8.2020., https://www.documenta.hr/hr/zlo%C4%8Din-u-bijeloj.html
Ivan Zvonimir Ivančić: “Opći napad na Pakrac – 19. kolovoza 1991. godine”, Braniteljski.hr, pristup ostvaren 19.8.2020., https://braniteljski.hr/opci-napad-na-pakrac-19-kolovoza-1991-godine/
Darko Žubrinić: “Dječji dom Lipik i pukovnik Mark Cook”, croatianhistory.net, pristup ostvaren 19.8.2020., http://www.croatianhistory.net/etf/lipikh.html
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.
Komentari su zatvoreni.