“Za Hrvatsku kao Tigar” – poginuo Ivan Belečetić

Ovih dana prisjećamo se oko 200 hrvatskih branitelja koji su položili život za Hrvatsku u operaciji „Oluja“. Jedan od njih je i Ivan Belečetić, mladić s poznatog ratnog plakata kojim se pozivalo zainteresirane da pristupe 1. gardijskoj brigadi „Tigrovi“ uz natpis „ZA HRVATSKU KAO TIGAR!“.

Ivan Belečetić rođen je 7. rujna 1972. godine u Gorjanima u kojima je i odrastao. Djetinjstvo mu je bilo vrlo teško, majka Barica umrla je 1978. godine. Njegovi stariji brat Božo i sestra Katica već su bili odrasla djeca i bilo im je utoliko lakše, a brigu o malom Ivanu preuzela je baka Barica Bradić.

Kod nje je ostao do 8. razreda osnovne škole koju je pohađao u Gorjanima. Tada se preselio kod brata Bože koji je živio u Đakovu. Jedno vrijeme tako je putovao iz Đakova u Gorjane i tako završio 8. razred. Potom odlazi u Vukovar i upisuje srednju Obućarsku školu u Centru za odgoj i obrazovanje „Edvard Kardelj”, današnja Tehnička škola „Nikole Tesle” u Borovu naselju u kojoj je stekao zvanje obućara.

U tom razdoblju počeo ga je zanimati vojni poziv. Par puta slao je zamolbe u Batajnicu da ga prime u JNA i školuju za vojnog pilota no pregledi su bili rigorozni i nije ih prošao, a brat Božo sumnja da je razlog odbijenice bila i Ivanova nacionalnost. U međuvremenu Belečetić je postao aktivan član Aerokluba Borovo te se počeo baviti padobranstvom. Zanimljiv je podatak da je imao čak 150 skokova padobranom, a malo je nedostajalo da jedan bude koban čega se prisjetio Božo Belečetić:

Dobio sam u 23 sata poziv da mi je brat u Vukovaru u bolnici. On i još jedan mladić išli su na skok. Kada je ovaj prije Ivana iskočio zakačio se za rep zrakoplova. Pilot je izgubio kontrolu nad zrakoplov iz kojeg je Ivan uspio iskočiti. Zrakoplov je udario u bent uz Dunav. Pilot je smrtno stradao, a Ivan i drugi mladić teže su ozlijeđeni.

Slijedio je oporavak nakon kojeg je Ivan dobio poziv u JNA. Otišao je u Niš gdje je služio vojni rok u 63. padobranskoj brigadi. Nakon pola godine dobio je prekomandu za Sarajevo. Prije odlaska u BiH stigao je u Đakovo kod brata Bože:

Prespavao je kod mene. Rekao sam mu – “Buraz, nemoj ti ni ići, vidiš da se kuha rat. Neki ročnici već bježe, a ti ideš natrag.” Odgovorio mi je da od rata neće biti ništa. Vjerovao je da će se sve riješiti mirnim putem. Otišao je u Sarajevo, a u međuvremenu se dogodio Krvavi Uskrs na Plitvicama i počeo je rat. Jednu večer uspio me nazvati i rekao mi da će pobjeći. Njegov zapovjednik bio je Hrvat i pomogao je svim ročnicima hrvatske nacionalnosti da pobjegnu.

Po dolasku u Hrvatsku odmah je otišao u DVD Đakovo, gdje je u ljeto 1991. bio sabirni centar za ročnike koji su bježali iz JNA. Ondje je proveo nešto manje od mjesec dana, a zatim je otišao u Zagreb gdje se prijavio u 1. A brigadu Zbora narodne garde. Još kao dječak Ivan je bio u izviđačima, a taj put nastavio je i u „Tigrovima“ u kojima je proveo cijeli svoj ratni put. Nakon vatrenog krštenja u zapadnoj Slavoniji uslijedio je odlazak na dubrovačko bojište gdje se borio pod zapovjedništvom Remia Capuccia:

Ivan Belečetić, ratnog nadimka Padobranac, bio je moj vojnik od 1992. do 1994.  godine te je sa mnom prošao južno bojište, a zatim smo zajedno bili u Lici odnosno na Velebitu. Pamtim ga kao prototip uzornog i odgovornog vojnika. Ustvari bio je vrhunski vojnik, a vojska je bila njegov životni poziv. Vojnički se ponašao u svakom smislu te riječi. Kupovao si je sam dijelove vojne opreme i u svakom trenutku održavao je vojničku stegu. Kao Ivanov zapovjednik o tom mladiću imam samo riječi hvale.

Tijekom 1995. godine kao zapovjednik 1. izvidničke desetine 1. izvidničkog voda 1. gardijske brigade Hrvatske vojske Ivan je sudjelovao u operacijama „Bljesak“, „Ljeto-95“ i „Oluja“ u kojoj je i poginuo 6. kolovoza kod Slunja. Naime pri nailasku na vozilo koje im je prepriječilo put, Ivan i suborci krenuli su ga pomaknuti. Tada je odjeknula eksplozija od koje su smrtno stradali Ivan i Josip Jakša. Mina iznenađenja koju je neprijatelj ostavio pri povlačenju tako je na samom kraju Domovinskog rata ubila Ivana Belečetića, legendu s ratnog plakata „ZA HRVATSKU KAO TIGAR!“.

Ivan Belečetić pokopan je na mjesnom groblju Đakovu 10. kolovoza 1995. godine. Posmrtno mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika te je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te medaljom „Ljeto ’95“ i „Oluja“.

Izvori
Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Remia Capuccia, prikupljeno 29. rujna 2022.
Usmeno svjedočanstvo Bože Belečetića, prikupljeno 7. listopada 2022.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.