Na današnji dan, 18. srpnja 1995. godine, od posljedica ranjavanja na planini Šator (BiH) preminuo je heroj Domovinskog rata Ivan Patek.
Ivan je rođen 12. rujna 1974. godine u Zagrebu. Odrastao je u obitelji Josipa i Margite koji su u Zagreb doselili iz Pakraca. Ivan je imao brata Darka i polubrata Vladu iz majčinog prvog braka. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju tehničku školu. Plesao je folklor te trenirao savate boks. Pamte ga kao veseljaka i živahnu osobu dobra srca.
Nakon što je u Hrvatskoj vojsci odslužio redoviti vojni rok, Ivan Patek s nepunih 19 godina priključio se 1. gardijskoj brigadi, legendarnim „Tigrovima“. Nakon zapadno-slavonskog i ogulinskog na red je stiglo i ratište koje se za njega pokazalo kobnim – područje planine Šator koje razdvaja livanjsko od glamočkog polja.
Na planini Šator, 9. srpnja 1995. godine, topnički projektil tijekom izviđanja pogodio je skupinu „Tigrova“. Poginuo je Milenko Boršić, a pored Pateka, teško su ranjeni Dražen Mršić, Goran Jakšić i Ivica Rukavina. Patek je prebačen u KBC Split gdje mu je amputirana noga. Nakon par dana situacija se zakomplicirala te je prebačen u bolnicu u zagrebačkoj Dubravi gdje je preminuo. U Slobodnoj Dalmaciji izišao je kasnije intervju s medicinskom sestrom KBC-a Split, Duškom Trgo koja je zajedno s dr. Svetlanom Surjan i dr. Dariom Matićem spašavala mnoge u ratu pa tako i Ivana. Sestra Trgo prisjetila se Ivana na vrlo emotivan način:
Znate kako je, ja ne radim s imenima – pacijent dođe, ja odradim svoje, on ode. Ranjenici su, ipak, specifični pacijenti… Jednom je došao ranjenik, mlado stvorenje, šokiran, čeka operaciju, obje su mu noge zavijene. Točno znam da bi ga trebalo uhvatiti za ruku i reći – drži se, bit će dobro. opet, mlada sam cura, može me čovjek krivo shvatiti. I kaže on jednoj doktorici: Ma molim vas, taknite me malo po kosi, pogladite me po licu. Znao je da će ostati bez jedne noge. I kaže mi – obećaj mi da mi ne ćete otkinuti drugu nogu, molim te, obećaj mi da to ne ćete učiniti… Dobro, kažem ja, Ivane, spasit ćemo ti nogu. Ako mi je spasite, kaže mi, zvat ću te na pir kad se budem ženio.
Ja sam znala za njihove strahove, sve ono što ih muči kad su gore hoću li se vratiti, hoću li biti invalid, hoće li me itko trebati takvoga… Zato sam osjećala potrebu razgovarati s njim prije operacije. I nismo mu otkinuli drugu nogu. Poslije su, međutim, nastupile komplikacije, morao je biti transportiran u Zagreb, a ja sam išla s njim. Tko ti je ona, pitali su ga na aerodromu Pleso. Moj mesar, kaže im. Ona će doći na moj pir! I bio je siguran da će tako biti. Poslije desetak dana, saznala sam da je umro. Imao je 21 godinu. Tigar.
Ivan Patek pokopan je na mjestom groblju u Cerju kraj Sesvetskog Kraljevca. Sprovodne obrede vodio je velečasni Antun Korpar iz lokalne crkve svetog Ivana te se od pokojnika oprostio idućim riječima:
Kako god nam je teško pri srcu, jer stojimo ovdje pokraj njegova mrtva tijela koje nam je od njega ostalo, ovo nije svršetak. Naš Bog je Bog živih. Mrtvo tijelo doduše odlazi, ali ostaje ime našeg bojovnika, prijatelja i zato ga s ponosom ovog trenutka našeg oproštaja izgovaramo: Ivan. Spomenimo ga se stoga s prijateljskim i rodbinskim poštovanjem i pomolimo se za njegovu dušu.
Naslovna fotografija – Ivan sa suborcima iz “Tigrova” tijekom akcije
Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.