“Idem da mome djetetu bude bolje” – rođen heroj Mladen Šarić

Na današnji dan, 17. lipnja 1965. godine, rođen je heroj Domovinskog rata Mladen Šarić. Ovaj heroj jedan je od dvanaestorice hrvatskih policajaca koji su 2. svibnja 1991. godine ubijeni u zasjedi u Borovu Selu.

Rođen je u Novim Jankovcima kao drugi od četvero djece Zore i Drage, od kojih su dvoje umrli kao mali, U rodnom selu Mladen je završio osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Tehničkoj školi u obližnjim Vinkovcima gdje je stekao zvanje strojobravar.

Odmah nakon srednje škole zaposlio se u “Dalekovodu”, a oni koji su ga poznavali opisuju ga kao skromnog mladića koji je volio šalu i društvo, ali je bio i neobično vrijedan te je puno radio oko kuće i zemlje. Mladen Šarić vjenčao se 1989. godine sa Sanjom (rođenom Karaman) te iste godine dobivaju kćer Silviju.

Krajem 1990. godine Mladen se prijavio za posao u MUP-u Republike Hrvatske, a već 15. siječnja 1991. bio je njegov prvi radni dan u policiji. Uskoro je postao pripadnik Posebne jedinice policije PU Vinkovci.

Mladen i ja bili smo generacija. Pamtim ga kao samozatajnog i tihog momka koji se nije volio previše isticati. Ipak, bio je vrlo hrabar i pouzdan. Među ozbiljnijima, ipak je doma imao ženu i dijete za razliku od većine mladića u postrojbi. Zauvijek će mi ostati u sjećanju. Bio je veliki čovjek, velikog srca.

Martin Matković, zapovjednik

Sanja Šarić svoga je supruga vidjela posljednji put 28. travnja 1991. godine. Dva dana kasnije, 30. travnja uvečer, kada se vraćala s posla, prolazeći pored Policijske postaje u Vukovaru, vidjevši upaljena svjetla, obuzela ju je instinktivna želja da uđe u zgradu i pozove Mladena da ide s njom kući, ali je znala kako to ne može i ne smije napraviti. Sljedećeg dana, 1. svibnja nazvao ju je kratko rekavši kako i drugi čekaju na red da se jave, pa su izmijenili samo nekoliko rečenica.

Idućeg dana Mladen Šarić sa suborcima je krenuo u akciju koja je trebala biti rutinska. Zadatak je bio osloboditi dvojicu kolega iz PU Osijek koji su zarobljeni od strane mještana u Borovu Selu prethodne noći. Ipak, po dolasku u središte sela dočekani su u zasjedi, a njih desetorica su ubijeni dok su dvojica policajaca stradala na ulazu u selo. Za njihovu smrt nitko nije odgovarao, a istog dana beživotna tijela izvukla je Jugoslavenska narodna armija.

Ujutro, 3. svibnja, negdje oko pola 8 išao sam na identifikaciju pojedinih ubijenih policajaca i dobro se sjećam kad sam ušao u mrtvačnicu, a mrtvačnica je bila kapelica. Jedan je policajac ležao na oltaru, a trojica su bila na podu. Onda su mi rekli da su to Culej, Čović i Šarić, više se ne sjećam imena ovoga koji je bio na oltaru. Meni je bila strahovito mučnina, ja nikada nisam viđao mrtve ljude, al’ ovaj policajac, mladi policajac koji je bio u mojoj pratnji, njemu se smučilo. On je udarao glavom o zid, takva je atmosfera bila.

Vice Vukojević, pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH

Za Mladenovu smrt obitelj je saznala 3. svibnja, oko 11 sati, na vijestima.

Vijesti smo čuli pokojni svekar i svekrva i ja. Bili smo u šoku, nisam željela povjerovati, a onda sam vidjela kako se u dvorištu skupljaju ljudi koji su također čuli. Tada sam shvatila kako je to istina. Neke od njegovih posljednje riječi bile su: ‘Idem da mome djetetu bude bolje’. Danas sam ponosna što mogu reći kako je njegova misija uspjela i što je naša kći školovana i uporna mlada žena. Ona je njegov najveći spomenik. Njegovih slika, nažalost nemam, ali u glavi imam svaku sliku iz našeg albuma, samo ih ne mogu nikome pokazati.

Sanja Šarić, supruga

Izvori
Internet
Tanja Belobrajdić: “Nakon 29 godina prvi put životopisi 12 redarstvenika ubijenih u Borovu selu”, DIrektno.hr, pristup ostvaren 14. lipnja 2020., https://direktno.hr/direkt/nakon-29-godina-prvi-put-zivotopisi-12-redarstvenika-ubijenih-u-borovu-selu-192582/

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Vice Vukojevića, prikupljeno 10. prosinca 2019.
Usmeno svjedočanstvo Martina Matkovića, prikupljeno 17. lipnja 2021.