Na današnji dan, 11. lipnja 1992. godine, pobunjeni Srbi u selu Rodaljice kod Benkovca počinili su strašan zločin nad Hrvatima koji su ondje ostali živjeti nakon okupacije tog dijela Hrvatske. Ubijeni su civili starije životne dobi Luka i Grgica Šunić te Marija Šunić i Milka Grgas.
Bio je četvrtak, kišno popodne, kada su u Rodaljice stigle tri naoružane osobe u civilu. Najprije su hicima iz vatrenog oružja ubili Mariju Šunić, staricu od 60 godina te Milku Grgas staru 55 godine. Zatim su se uputili u drugi dio sela i nastavili krvavi pohod. Supružnike Grgicu i Luku Šunića ubili su pred očima Grgičine majke Mande. I dok su Grgicu, staru 56 godina, ubili pištoljem, Luku su zaklali kosorom.
Ispostavilo se da su zločin počinili Stevo Ivanišević i Nebojša Baljak dok treće lice nije identificirano. Bili su to lokalni pobunjeni Srbi, pripadnici Posebne jedinice milicije u Benkovcu. Paradoksalno je da su na mjesto zločina poslani već idućeg dana radi osiguranja uviđaja na mjestu zločina. Obojica su uskoro završili u pritvoru u Kninu. Ondje su poricali bilo kakvu umiješanost u zločin te su nakon desetak dana pušteni. Županijski sud u Zadru obojicu je 1996. godine, u odsustvu, osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u Rodaljicama te ubojstva civila Nikole Žilića u Podgrađu.
Ključan svjedok bila je Matija Šunić koja je zatekla ubijene Grgicu i Luku te njihove krvnike. Samo čudom ostala je živa. Na suđenju trećoj osobi nije znala ime no sjećala ga se po dugoj bradi, dok je Baljka prepoznala kao Todinog sina.
Mene su poveli govoreći mi da idem na miliciju, a prethodno me je bradonja udario. Dok su me vodili prema crkvi Ivanišević i Baljak išli su malo naprijed, a došavši do crkve ja sam se okrenula. Bradonja mi je cijelo vrijeme držao pištolj uperen u potiljak i pitao me što se obatireš. Nečim me je udario i ja sam pala, i kada sam došla k sebi čula sam Ivaniševića kako govori ”ajmo je nosit”. Onaj Todin je rekao ”teška je tko će to nositi”. Ivanišević je rekao ”onda je zakolji”, a ovaj Todin govorio je da nema noža da ga je bacio, jer sam ja vidjela kad je bacio svoj nož kojeg je uzeo iz moje kuhinje u grmlje mog djevera. Jedan od njih trojice je repetirao pištolj dok je drugi rekao ”ajde je ti ubij ja nemam nego 4 metka”. Poslije se ničeg ne sjećam osim da sam čula pucanj. Probudila sam se i vidjela da sam ranjena. Metak mi je prošao iznad desnog uha pa prema ustima. Bradonja mi je prije pucnja izbio sve zube. Tek sutra dan sam dospjela u bolnicu u Knin i tamo sam liječena čitav jedan mjesec.
Matija Šunić, žrtva
Naslovna fotografija – groblje u Rodaljicama
Izvori
Arhiva
Presuda Županijskog suda RH u Zadru za zločin u selu Rodaljice, 18. siječnja 1996. godine
Internet
Lijepa Naša Domovina Hrvatska: “Benkovac – ZD 0031”, pristup ostvaren 10. lipnja 2021., https://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/index.php/dokumenti/sudski-dokumenti-srpski-zlocini-u-hrvatskoj/3836-benkovac-zd-0031
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.