Jedan od omiljenijih požeških specijalaca bio je izvrstan pirotehničar – poginuo heroj Dražen Šilhan

Nakon Domovinskog rata mnogi hrvatski branitelji primili su se nezahvalnog posla – razminiranja. Trebalo je od tog smrtonosnog oružja očistiti čitavu Hrvatsku, a osobito područja oko naseljenih mjesta poput dalekovoda ili naftovoda koji su bili od vitalne važnosti. U jednoj takvoj akciji 9. travnja 1997. godine život je izgubio heroj Dražen Šilhan.

Rođen je 19. prosinca 1970. godine u Požegi, a odrastao je u obližnjem selu Tekić u današnjoj općini Jakšić u obitelji Kate i Ivana zajedno sa sestrom i dvojicom braće. Osnovnu školu završio je u Jakšiću, a potom i srednju školu u Požegi. Nedugo nakon što je završio srednjoškolsko obrazovanje počeo je rat u koji se Dražen uključio kao policajac. Najprije je bio temeljni policajac, a 1993. godine prešao je u specijalnu policiju, točnije požešku jedinicu specijalne policije poznatu pod nazivom „Trenk“. Prvi teren bio mu je Velebit. Ubrzo je postao jedan od omiljenih pripadnika u jedinici.

Bio je veseo mladić, opušten i vedar. Često smo se zafrkavali zajedno, a danas u društvu često se spomenemo jedne Draženove fore koja nas je nasmijala do suza. Jednom prilikom rekao je – Eh da mi je dobiti na lotu pa da bratu platim operaciju. Na to smo se mi zabrinuli i pitali ga je li mu brat bolestan, a on je odgovorio – Ma ne, nego da mu ugrade veliki jezik da se svima belji kad se vozimo po Požegi.

Đuro Peić, suborac i prijatelj

Nas dvojica znali smo se dok je on još bio u plavcima, odnosno u temeljnoj policiji, ali površno iz lokala u Požegi. Po njegovu dolasku u jedinicu kliknuli smo i postali smo braća, baš braća. Osim što je bio šaljivđija, bio je otvoren i imao je velik krug prijatelja. Nije bio za sport, ali je bio jako druželjubiva, jako pristupačna osoba. On je u jedinici obašao dužnost instruktora specijalističke obuke, a ja dužnost vođe grupe odnosno njegovog zamjenika.

Vlado Tomić, suborac i prijatelj

U Specijalnoj jedinici policije “Trenk” formirala se skupina pirotehničara. Dražen je tečaj za pirotehničara prošao 1994. te stečena znanja iskoristio u oslobodilačkim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“. Suborci pamte kako je bio smiren te da nije bio nesmotren i nagao. Ukratko bio je idealna osoba za pirotehničara. Nakon rata zajedno s pirotehničarima iz drugih jedinica specijalne policije išao je po terenima diljem Hrvatske i vršio zadaće razminiranja, sve do posljednje. Na zadatku razminiranja kraj Zemunika u zaleđu Zadra izgubio je život od eksplozije mine koju je posebno tražio. Naime nakon što je s kolegama razminirao jedan teren, prema planu minskog polja kojeg su imali ostala im je još jedna mina. Bio je kraj radnog vremena i trebalo je ići na odmor no Dražen je otišao potražiti tu minu i nažalost našao ju je.

Rat je završio i okrenuli smo se svojem civilnom životu. Tako sam ja počeo graditi obiteljsku kuću. Dražen je dolazio i pomogao mi je kopati temelje. Otišao je na teren, a ja sam ostao graditi kuću. Vijest o njegovoj pogibiji zatekla me upravo u trenu dok sam temelje, koje je on kopao, betonirao. Donio mi ju je Vlado. Bila je to strašna vijest koja je osobito pogodila njegove roditelje koje je dvije godine kasnije zadesila nova tragedija. U prometnoj nesreći poginuo im je najmlađi sin, Draženov brat.

Đuro Peić, suborac i prijatelj

Izvori
Internet
Požeška kronika: “Na vječno sjećanje za sedam branitelja”, pristup ostvaren 5. travnja 2023.

Svjedočanstvo
Usmeno svjedočanstvo Đure Peića, prikupljeno 5. travnja 2023.
Usmeno svjedočanstvo Vlade Tomića, prikupljeno 5. travnja 2023.