Bio je jedan od najboljih maljutkaša u Domovinskom ratu – poginuo heroj Budimir Blažek

Na današnji dan, 2. travnja 1992. godine, poginuo je jedan od heroja Domovinskog rata, zapovjednik protuoklopne maljutkaške bitnice u sastavu 106. osječke brigade Hrvatske vojske – Budimir Blažek.

Prije rata Budimir je živio i radio u Osijeku, a kada se njegov grad našao na meti velikosrpskog agresora priključio se pričuvnom sastavu policije, a kasnije i Zboru narodne garde. U JNA se, za vrijeme služenja vojnog roka, naučio rukovati protuoklopnim raketama tipa Maljutka. Budimir je s oduševljenjem je dočekao rujan ’91. i pad vojarni te dolazak tog tipa oružja u ruke hrvatskih vojnika.

S nekolicinom suboraca osnovao je, u sklopu 106. osječke brigade Hrvatske vojske, protuoklopnu maljutkašku bitnicu u kojoj je bio zapovjednik. Tom vođenom protuoklopnom raketom, koja se navodi džojstikom, uništio je nekoliko neprijateljskih tenkova.

Od nekuda je popunjavao postrojbu ljudstvom, nabavljao je potrebnu logističku opremu, rakete, na prvoj liniji bojišnice je osiguravao da mi maljutkaši imamo svoju zadaću, neovisno o pješadijskim zadacima, što znači da nam nitko nije mogao zapovjediti gdje ćemo imati paljbeni položaj.

Mirko Bašić, dozapovjednik bitnice

Bitnica je držala položaje na južnim prilazima Osijeku štiteći grad od napada iz smjera Tenje, a Budo, kako su Blažeka nazivali suborci bio je njihov vođa.

Mi koji smo ga poznavali i provodili vrijeme sa njim u tom relativno kratkom vremenu, od prvog kontakta do kraja, znali smo da je bio prije svega čovjek koji se odnosio prema drugima bez suzdržavanja, ravnopravno kao vojnik sa vojnikom, iako je bio zapovjednik bitnice. Bio je u rovu pored nas, sa svim svojim manama, kao iskreni prijatelj. Mi smo imali neograničeno povjerenje u njega, jer svaku zapovijed nam je obrazložio. Nikada nije mislio na sebe: mislio je prvo na svoju bitnicu, znao je probleme svakog čovjeka ponaosob, a zatim na svoju obitelj; ženu i sina.

Mirko Bašić, dozapovjednik bitnice

Bitnica je jednu desetinu imala u zgradi u kojoj se do rata nalazio Poljoprivredni fakultet, upravo je ondje tijekom jedne noćne akcije svoj život nesretnim slučajem izgubio Budimir Blažek. Okolnosti pogibije opisao je Mirko Bašić u svojoj knjizi „Maljutkaši“:

Slijedeće noći krenuli smo nas trojica na fakultet; ja sam nosio noćnu termovizijsku optiku, a Lukavi i Budo nosili su svaki po jednu raketu. Dok smo se penjali gore po stepenicama, predložio sam da Lukavi i ja skrenemo lijevo u hodnik, a Budo desno, ako zapucaju, da nismo u grupi. Kada smo se popeli na treći kat, bio je otvoreni pogled naprijed prema Tenji. Ja sam s termovizijom skrenuo lijevo u mračni hodnik, a Budo u desni hodnik. On je tako mislio, jer je noćima prije skretao u hodnik! Ali sada su tu bila razvaljena vrata lifta, koja su bila odmah do hodnika desno, i Budo je sa raketom zakoračio u prazan prostor! Padao je bez glasa. Kada je pao, aktivirala se raketa i eksplozija je bila toliko snažna da me je zanijela dok sam spuštao termoviziju na pod. Mislio sam da je eksplodirala tenkovska granata negdje pored mene, a onda sam čuo Lukavog kako doziva Budino ime. Brzo je došla Hitna pomoć, ali Budo nije mogao preživjeti ni pad a kamoli 3000 stupnjeva Celzijusa pri aktiviranju bojeve glave.

Budimir Blažek pokopan je na groblju u osječkom naselju Retfala, a nakon rata odlikovan je nizom ratnih odličja za zasluge u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Među njima nalazi se i priznanje „Andrija Andabak“ koje se dodjeljuje za tri ili više uništenih oklopnih vozila.

Rad portala možete podržati kupnjom majica s ratnim motivima. Pronađite ih u WEBSHOPU ili se javite na shop@domovinskirat.hr