Kada je odlazio na ratište zapjevao je “Oj hrvatska mati…” – rođen heroj Mladen Halapa – Grizly

Na današnji dan, 29. ožujka 1960. godine u Suhoj Kataleni kraj Đurđevca rođen je heroj Domovinskog rata Mladen Halapa – Grizly.

S obitelji se ubrzo preselio u Sesvete gdje je i odrastao u obitelji oca Tome i majke France sa starijom sestrom Mirom. U osnovnoj školi stekao je prijatelje za cijeli život među kojima je bio i Kruno Šarić:

Nas je bilo dosta u tom društvu, jedno desetak, zbližio nas je sport i sportske aktivnosti, osobito nogomet. Grizly je kao prijatelj bio odličan, mogao si se osloniti na njega. Sve što bi se dogovorili on bi ispoštovao. Bio je jako skroman mladić i to ga je i usmjerilo na neki način.

Mladen je već u 7. razredu osnovne škole odlučio da želi postati policajac.

Rekao mi je – Ja ću ići u policiju. Oni će mi dati odijelo i dati će mi posao i imati ću svoju plaću i biti ću samostalan. Bio je puno zreliji od svih vršnjaka koje sam tada poznavao. Živio je “sto na sat”. U slobodno vrijeme bavio se borilačkim vještinama i lovom. Bio je član lovačkog društva i kao takav naučio je baratati oružjem. Kada se zaposlio u policiji nije se puno promijenio. Imao je puno empatije za ljude, nije bio klasičan milicajac i nije uvijek izvršio ono što bi se od njega tražilo.

Kruno Šarić, prijatelj

Nakon što je krajem 80-ih godina morao ići na Kosovo smirivati nemire i prosvjede Albanaca nije mu bilo drago. Bunt prema jednopartijskom sistemu čak se usudio i javno iskazivati.

Uvijek je bio buntovno dijete, te kasnije i mladić, kojeg su strašno pogadale nepravde i jednostranačje. Kao i svi zaposleni upoliciji morao je biti u KPJ i biti podanik sekretara partije. Ali NE! Prvi policajac koji je rekao NE partiji bio je moj brat; 1988. godine. U današnjoj III. policijskoj postaji, napustio je sastanak i poderao knjižicu. Njegov primjer se pročuo, te zbog svojih ideja o hrvatstvu nije bio poželjan niti u jednoj postaji. Došli su i travanjski izbori. Sa strepnjom mi je pokucao na prozor u OŠ “Sesvete”, gdje su se održavali izbori – “Sestro, mogu li provesti ovu našu trobojnicu kroz naše Sesvete?” Rekla sam -“Možeš!” To je bilo dovoljno! U policijskom se autu hrvatska trobojnica provezla kroz Sesvete na oduševljenje svih mladih koji su ga dočekali ispred kina. Tada je to bilo nezamislivo. Od tog događaja previranja i borbe za samostalnost nije odustajao niti se predavao, a okruženje od 40% tvrdo orijentiranih policajaca srpske nacionalnosti bilo je uzavrelo. Najprije se dogodio Krvavi Uskrs, Borovo selo. Bili smo u ratu, a Europa i većina našeg naroda to nije vjerovala.

sestra Mira

Mladenu Halapi bilo je jasno da je rat neizbježan kada su mnogi bili u čudu što se to događa.

Dolazio je k meni na ručak i moja mama ga je pitala – “Mladene što će to biti?”, a on bi odgovorio – “Baka Anka, nema druge, moramo se porokati.” Tako je i bilo.

Kruno Šarić, prijatelj

Kao policajac Mladen je u ljeto 1991. dragovoljno otišao braniti Hrvatsku na Banovinu, točnije u Pounje koje je tada bilo na žestokim udarima.

Tog jutra, prilikom odlaska iz dvorišta na ratni zadatak, zapjevao je pjesmu koju je posebice volio: “Oj, Hrvatska mati, nemoj tugovati. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi, za te život dati!” Prijatelji su mu je uklesali na nadgrobni spomenik.

majka Franca

Mladen Halapa svirepo je ubijen 26. srpnja 1991. godine. Njegov prijatelj Kruno bio je jedan od posljednjih s kojima je Mladen razgovarao. Tek kasnije Kruno je saznao za sudbinu svojeg prijatelja Mladena.

Mislim da je bio petak tog 26. srpnja na blagdan svete Ane. Nazvao me je i rekao da je svoju smjenu odradio. Rekao je da se ide okupati u Unu. Mi smo obično petkom izlazili u Saloon ili negdje van i o tome smo pričali kada mi je rekao da mora ići jer ga zove zapovjednik. On i Ivica Perić (op. a. obojica policajci iz Sesveta) dobili su zapovijed da policijskim džipom osiguravaju siguran prolaz tenkovima JNA. Oni su im rekli da su zalutali i da ih netko treba prepratiti. Mladenov zapovjednik je na to pristao. Kada su se osjećali sigurno vojnik, mislim da se zvao Zoran Tomić, raspalio je mitraljezom s tenka po njima, a onda su džip nabili na cijev od tenka.

Kruno Šarić, prijatelj

Džip je ostao odbačen s mrtvim kolegama na livadi u koritu rijeke Une.

Naši dečki nisu ih mogli izvuči jer su neprijateljski snajperisti držali taj dio. Tek nakon otprilike tjedan dana njihova su tijela izvučena. Mladen je dovežen kamionom koji inače vozi klavire na Šalatu. Nakon nekog vremena dali su mi njegove osobne stvari – Doxa crni sat četverokutni koji sam mu ja bio poklonio, lančić i metak koji je imao spremljen za sebe. Ja sam ustvari došao da ga identificiram no kada sam pitao doktora mogu li ga vidjeti on mi je odgovorio – “Ako ste mu prijatelj nemojte ići gledati.” Naime bio je pogođen nekoliko puta ogormnim kalibrom i zapravo je bio unakažen.

Mladen Halapa i Ivica Perić pokopani su 30. srpnja 1991. na groblju Markovo Polje kraj Sesveta. Na mjestu pogibije, u Strugi Banskoj, Mladenu i sedmorici njegovih kolega podignuto je spomen obilježje.

Rad portala možete podržati kupnjom majica s ratnim motivima. Pronađite ih u WEBSHOPU ili se javite na shop@domovinskirat.hr

Naslovna fotografija – Mladen (u sredini) s Krunom Šarićem i Zlatkom Telišmanom (privatna arhiva Zlatka Telišmana)

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Krune Šarića, prikupljeno 21. ožujka 2022.