Nakon što je prihvaćen mirovni plan Cyrusa Vancea te postignuto primirje između Hrvatske i JNA u Republiku Hrvatsku stigle su plave kacige odnosno UNPROFOR-ci koji su trebali osigurati nesmetan život na ratom zahvaćenom području te ostvarivanje Vanceova plana u praksi. Jedna od niza svjetskih zemalja iz kojih su stigli ti vojnici, pripadnici mirovnih snaga, bila je i Kanada.
Iako većini na pamet, u njihovom slučaju, padaju kontroverze koje je kanadski kontingent izazvao kada je u pitanju oslobodilačka operacija hrvatskih snaga Medački džep te fantomska bitka s hrvatskim snagama u Lici 1993., malo je poznato da su Kanađani u zapadnoj Slavoniji upravo početkom 1993. godine bili na rubu sukoba sa srpskom stranom.
Najveći problem s kojim su se po dolasku u Hrvatsku susretale mirovne snage bila je demilitarizacija odnosno razoružavanje zaraćenih snaga na graničnim dijelovima. Naime ondje je pristup bio dozvoljen samo policajcima bez dugog naoružanja međutim UNPROFOR-ci često nisu imali volje ni resursa provoditi te odredbe. Jedino je kanadska jedinica pokušavala tu uredbu uvesti u praksu. Novinar Drago Hedl prisjetio se kako je to izgledalo na punktu koji se nalazio na cesti Pakrac – Požega.
Pregled je temeljit. Vojnik zaviruje ispod svakog sjedala, kucka po unutrašnjoj strani vrata, pretražuje prtljažnik, traži da podignemo ,haubu”. Nešto mu je sumnjivo oko volana i ne može se načuditi kako to da „yugo“ nema ladicu u koju vozači trpaju dokumente i kojekakve sitnice, a oni pravi stavljaju i pištolj. Kad je završio s pregledom automobila, Kanađanin prelazi na osobni pretres. „Raskopčajte kaput”, kaže i pregledava nas pedantno, poput policajca na aerodromu, kad mu se pokvari rentgenski uređaj za otkrivanje metalnih predmeta.
Drago Hedl
Kanađani su zaista bili spremni na vrlo riskantne pothvate kako bi otkrili i zaplijenili skriveno oružje. U nekim slučajevima djelovali su izvan zapovjedne strukture mirovnih snaga. Tako su 18. siječnja 1993. proveli široku operaciju pretresa terena pod srpskom kontrolom. Zatvorili su područje Šeovica – Kraguj – Omanovac te pretresali kuću po kuću. Samo u jednoj naišli su na tridesetak komada automatskog oružja, tri ručna bacača, jedan protuavionski mitraljez te znatne količine municije. Osim toga pretresli su pet srpskih kontrolnih punktova na kojima su također pronađene veće količine automatskog oružja.
Pobunjeni Srbi bunili su se da je operacije provedena „drsko i energično“, a ponašanje Kanađana ocijenjeno je kao „neprihvatljivo, rizično, nedobronamjerno i okupatorsko“. Još im se manje sviđalo što su Kanađani zaplijenjena oružja zadržavali unatoč postignutom dogovoru sa zapovjednikom mirovnih snaga Argentincem Zabalom da ono bude smješteno u skladišta pod zajedničkim nadzorom. Kulminacija napetosti dogodila se upravo u siječnju kada su Srbi fizički napali Kanađane te je u masovnoj tučnjavi nekoliko njih ozlijeđeno. Također u Japagi kraj Pakraca iz ručnog bacača projektilom je gađan kanadski oklopni transporter. Stvari su se ubrzo smirile, a kanadski je kontingent prebačen u Liku.
Izvori
Literatura
Miškulin, Ivica. Imas puska, imas pistol? – o mirovnim operacijama Ujedninjenih naroda u zapadnoj Slavoniji. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.