Višnjićevo, selo na Bosutu u srbijanskom dijelu Vojvodine smješteno svega nekoliko kilometara od granice s Hrvatskom, postalo je 7. studenog 1991. poprištem svirepog zločina.
Krešimira Hercega, Hrvata rođenog 1938. godine, ubio je Srbin Đorđe Dvoranac zvani Ćiban. Prema nekim izvorima Dvoranac je bio rezervist JNA, a prema drugim pripadnik Teritorijalne obrane Višnjićevo. Kako god, ovaj slučaj godinama je zataškavan i skrivan od očiju srbijanske javnosti sve dok u emisiji Insajder na TV B92 nije o njemu progovorila obitelj ubijenog Krešimira Hercega te njegovi sumještani. Tako je 2005. godine napokon otkrivena istina o ovom zločinu.
Prema kazivanju u filmu Dvoranac je iz lokalne kavane pune gostiju, s uperenom automatskom puškom u rukama istjerao Krešimira Hercega, uz uvrede i psovke. Udarao ga je i tjerajući ispred sebe oko kilometar i pol. Kada su došli do izlaza iz sela u pravcu Morovića pucao mu je u leđa te ga potom bacio u kanal Šarkudin. Poslije zločina, ubojica se javno hvalio svojim “podvigom” govoreći kako je “ubio ustašu”.
Prema službenoj verziji, odnosno kaznenoj prijavi koju je podnijela policija, ubojstvo Krešimira Hercega odvilo se potpuno drugačije. Ondje stoji kako je Dvoranac ostao sam na stražarskom mjestu na ulazu u Morović iz pravca Višnjićeva, kod mosta na kanalu Šarkudin. Oko 20 sati Dvoranac je obavijestio Mjesnu zajednicu Višnjićevo da je „pucao na nepoznatu osobu koja nije stala na sva upozorenja“. Po izlasku na teren policija nije pronašla tijelo Krešimira Hercega već samo dvije čahure, a tijelo je u kanalu pronađeno tek idućeg dana.
U knjizi Progon i stradanje Hrvata u Vojvodini tijekom Domovinskog rata Zlatko Pinter otkriva kako je kaznenu prijavu Okružno javno tužilaštvo u Sremskoj Mitrovici odbacilo uz zaključak da se “ne radi o ubistvu”, jer je “ratno stanje”. Ovo je vrlo zanimljiva konstatacija, budući da je državna vlast Srbije od početka tvrdila kako “Srbija nije u ratu”.
U obzir je uzeta samo izjava počinitelja koji je tvrdio kako je Hercega ubio dok je bio na straži, “nakon što se ovaj kretao zabranjenom zonom, a nije se htio zaustaviti unatoč njegovim upozorenjima”. Tijelo Krešimira Hercega odneseno je (navodno) na patologiju u Novi Sad i poslije pokopano u tajnosti na nepoznatom mjestu.
Ubojica nikada nije osuđen. Štoviše nastavio je provocirati obitelj ubijenog Krešimira Hercega. Pinterova analiza događaja ukazala je na to da su zločin zataškale državne vlasti, a srbijanska policija je počela pratiti i ometati novinare koji su govorili i pisali o ovom slučaju. Posebno je na udaru bila urednica i voditeljica već spomenute emisije Insajder, Brankica Stanković, kojoj su brojne ekstremne skupine počele javno prijetiti smrću nakon što je oklevetana u medijima u Srbiji.
Izvori
Literatura
Pinter, Zlatko. Progon i stradanje Hrvata u Vojvodini tijekom Domovinskog rata : (prilog kronologiji srbijanskog terora nad Hrvatima u istočnom Srijemu, Banatu i Bačkoj od 1986. do 1995.). Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2020.
Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini. Beograd: Fond za humanitarno pravo, 2019.
Internet
Zlatko Pinter: “Krvavi teror nad Hrvatima u Vojvodini i danas se prešućuje”, Portal Crne mambe, pristup ostvaren 7. studenog 2022., https://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/press/komentar/ucm/4475-krvavi-teror-nad-hrvatima-u-vojvodini-i-danas-se-presucuje-domoljubni-portal-cm-press
Televizija
Ubistvo u Višnjićevu- Insajder. TV B92. autor Brankica Stanković, 12. prosinca 2005.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.