Najiščekivanija osoba u ratnom Vukovaru bio je on – poginuo heroj Marko Vučković “Mesar”

U legendu bitke za Vukovar ušla su mnoga imena. Uglavnom se radi o onima koji su grad branili puškama, osama, mitraljezima i raznim drugim oružjem no među tim imenima ima i onih koji su se svojom hrabrošću istaknuli bez puške u ruci, bilo kao liječnici, vatrogasci ili kao logističari zaduženi da u nemogućim uvjetima nabavljaju i na položaje i u skloništa dostavljaju prijeko potrebne stvari.

Najpoznatiji od svih vukovarskih logističara bio je pripadnik 4. bojne 3. A brigade Zbora narodne garde – Marko Vučković, poznat pod ratnim nadimkom Mesar. Njegova obitelj još se za njegove rane mladosti doselila iz cetinske krajine, točnije sela Maljkovo na obali Peručkog jezera, u Vukovar. Marko je u Vukovaru završio osnovnu, a zatim i srednju školu te stekao zvanje gumarskog tehničara i zaposlio se u Kombinatu gume i obuće Borovo. Bio je obiteljski čovjek. Sa suprugom Radom imao je trojicu sinova – Stjepana, Maria i Ivana.

U slobodno vrijeme plovio je Dunavom i Vukom u svojoj šest metara dugoj čiklji, često ribareći po skrivenim rukavcima. Osim toga bio je sportski tip. Od malena se bavio odbojkom, zatim nogometom, a na koncu i kuglanjem u Kuglačkom klubu „Borovo“. Kao i svim vukovarskim obiteljima i njegovoj se u ljeto 1991. život okrenuo naglavačke. Marko kao dragovoljac ubrzo postaje jedno od prepoznatljivih lica u gradu.

Kako je rastao intenzitet bitke tako je njegov posao postajao sve teži. Ne samo jer je teže bilo nabaviti vodu ili prehrambene namirnice već i jer je nerijetko vozio pod kišom granata i snajperskom vatrom. Osim toga, prometnice su znale u par minuta ostati neupotrebljive zbog ruševina i rupa od bombi. U legendu je ušao podatak kako su Marko i njegovi pomagači u jednom danu, uslijed stradanja, promijenili čak tri vozila odnosno kombija. Desna ruka prvo mu je bio Davorin Fumić – Fuma, do njegova ranjavanja, a potom Jasna Edl-Špiljar.

Osim potrepština za branitelje i civile često je Mesar prevozio i ranjenike, a upravo je zato i kobnog 3. studenog 1991. krenuo u vukovarsku bolnicu na poziv doktorice Bosanac. Na putu od borovske tvornice, na uskom grlu obrane, na mostu kod vukovarske luke pogođen je metkom s transportera te je na mjestu poginuo.

Mesar je zasigurno, uz pomoć koja nikada nije došla, bio najiščekivanija osoba u ratnom Vukovaru. Posebno se to odnosi na civile u zajedničkim skloništima, a ponajviše na umorne, gladne i iscrpljene branitelje na položajima.

Zapisala je u sjećanje na heroja Tanja Belobrajdić u knjizi Nisu zaboravljeni gdje je na koncu istaknula i iduće:

“Godine 1998. nakon ekshumacije i identifikacije, pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. U jednom od svojih prvih intervjua Mile Dedaković – Jastreb spomenuo ga je pod ratnim imenom “Mesar”, kao primjer neustrašivosti i htijenja, a u sjećanju svojih prijatelja i suboraca, Marko Vučković ostat će primjer tihog i samozatajnog heroja. Kada je ubijen, Marko Vučković, suprug, sin, otac i brat, imao je 37 godina.”

Izvori
Literatura
Belobrajdić, Tanja. Nisu zaboravljeni. Zagreb: Despot infinitus, 2020.
Perić, Pero et al. Pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade ZNG-a u obrani Vukovara. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Udruga branitelja 4. bojne vukovarske 3. gardijske brigade, 2017.

Svjedočanstva
Pismeno svjedočanstvo Ivana Vučkovića objavljeno 03.11.2015. u Facebook grupi Heroji Vukovara