Arkan je grmio: “U podrumima su Srbi, a na prizemlju ustaše. Zoljama skidajte prizemlje.” – pad Lušca

Napad je započeo rano ujutro. Taj dan se zemlja tresla, napali su nas avionima, tenkovima i topništvom. Iz smjera Đergaja krenuli su tenkovima, a potom su preko Vuke postavili pontonski most.

Ovim riječima opisao je početak krvavog 2. studenog 1991. branitelj Lušca Zdravko Krnjić u intervjuu Tanji Belobrajdić. Lužac, vukovarsko naselje između Borova naselja i Priljeva uz Zdravka branilo je tek 60-ak branitelja. Tjednima su pružali otpor višestruko nadmoćnijem neprijatelju nanoseći mu velike gubitke i u ljudstvu i u tehnici.

Te subote Lužac je napala dobrovoljačka paravojna skupina Željka Ražnatovića Arkana s oko 100 pripadnika uz pomoć oko 60 domaćih Srba. Uz topništvo JNA, napad je bio podržan i od strane oklopa JNA. Jedan od svjedoka spomenuo se kako su „tenkovi kuću po kuću sravnjivali sa zemljom. I kad su oni sve uništili i zgazili, ušlo je pješaštvo i počelo ubijati.”

Video zapis snimljen dan ranije pokazuje kako Željko Ražnatović Arkan, pri objašnjavanju plana akcije, svojim vojnicima izdaje zapovijed: “Pobit’ u borbi svakog, nema milosti! (…) Prema neprijatelju koji je pucao na vas, nema milosti! (…) U podrumima su Srbi, a na prizemlju ustaše. Zoljama skidajte prizemlje.”

Arkanovci dakle nisu ubijali samo u borbi. Ubijali su sve i svakoga. Na okružnom sudu u Osijeku 1993. zapovjednik minobacačke baterije 120 mm u sastavu 2. bataljuna 51. mehanizirane brigade JNA izjavio je da je čuo kada je zapovjednik njegove brigade Enes Taso generalu Biorčeviću rekao: “Onaj idiot pobio je sve na Lušcu“, misleći na Arkana, a general nije na to ništa odgovorio.

Nakon pada Lušca, ukupno 69 branitelja i mještana ubijeno je na licu mjesta gdje su zarobljeni, neki na samom kućnom pragu, dok je 23 pri povlačenju upalo u zasjedu i ubijeno kod područne osnovne škole. U neposrednoj blizini škole, pored školskog igrališta, direktno su naletjeli na neprijatelja koji je odmah na njih zapucao. Nekolicina branitelja uspjela se spustiti prema Vuci i kanalom povući prema Priljevu.

Načelnik Policijske uprave Vukovar, Stipo Pole, izvjestio je ministra unutarnjih poslova da je Lužac pao no Zapovjedništvo Operativne zone u Vinkovcima tu je informaciju negiralo rekavši kako se radi o dezinformaciji koju je lansirao zapovjednik obrane Vukovara. Nažalost to nije bila dezinformacija. JNA se zauzimanjem Lušca opasno približila silosu na Dunavu, dominantnoj točci koja je sprječavala razdvajanje Vukovara od Borova naselja.

Situacija na bojištu nakon pada Lušca

Izvori
Literatura
Marijan, Davor. Obrana i pad Vukovara. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2013.

Internet
Tanja Belobrajdić: “LUŽAC – 30 GODINA ‘Četnici su me pozivali da se predam, nisam se micao… Za to vrijeme iz škole su se čuli stravični krici zarobljenih žena'”, Direktno.hr, pristup ostvaren 02.11.2022.., direktno.hr/direkt/bozo-bionda-prvi-poginuli-branitelj-vukovara-166319

Podijeli članak