Bio je prvi zapovjednik obrane Lipika – poginuo heroj Marijan Žunčić

Na današnji dan, 31. listopada 1991. godine, u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo je od posljedica ranjavanja prvi zapovjednik obrane Lipika – Marijan Žunčić.

Marijan Žunčić rođen je 7. veljače 1960.  godine u Pakracu. Djetinjstvo je s dvije sestre proveo u Lipiku. Ondje je završio osnovnu školu, a srednju u Daruvaru nakon čega je stekao zvanje strojobravara. Prijatelji i rodbina sjećaju ga se kao marljive, vješte, energične i društvene osobe koja je uvijek bila spremna na pjesmu i ples. Zaposlio se u staklani Lipik, a kao mladić natjecao se u streljaštvu na sportskim radničkim igrama. Tada nije bio svjestan da će mu ta vještina trebati u ratnim okolnostima u kojima se našao njegov grad.

U organizaciju obrane Lipika uključio se prije općeg napada na grad koji je započeo u kolovozu 1991. Zajedno sa šogorom Zdravkom Manceom desetak dana proveo je u ljeto ’91. u Virovitici na tajnoj obuci. Već tada bilo je jasno kako će mu pripasti uloga jednog od ključnih ljudi obrane Lipika. Sudjelovao je u dopremanju oružja i uniformi u Lipik, a podjela je često bila vršena upravo u dvorištu njegove kuće u dijelu grada poznatom kao Grabik. U svemu tome mnogo mu je pomagao dr. Ivan Šreter.

Kada je počela bitka za grad branitelji koji nisu bili u policiji okupljaju se u Samostalnu satniju Zbora narodne garde Pakrac. Postrojba je imala pet vodova, a zapovjednik prvog voda koji se nalazio u Lipiku bio je Marijan Žunčić koji je preuzeo ulogu jednog od zapovjednika obrane grada (zapovijedao je obranom zapadnog dijela Lipika). U njegovoj garaži nalazilo se skladište dijela oružja i municije koji su zarobljeni nakon pada vojarne JNA u Polomu kraj Daruvara.

Prvi put, Marijan Žunčić teško je ranjen sredinom rujna kada se uslijed minobacačkog napada na njega i skupinu branitelja srušio svod jedne kuće. Zadobio je teške ozlijede glave i potres mozga, a njegov nemirni duh tjerao ga je na prvu crtu unatoč mučninama i teškim glavoboljama. Dana 29. rujna neprijatelj je topničkom vatrom zasuo položaje branitelja kod tvornice Studenac pa su se oni počeli povlačiti prema centru grada. Ondje je Žunčić ponovno stradao od minobacačke granate, ovaj put mnogo ozbiljnije. Nakon što mu je u lipičkoj bolnici pružena prva pomoć poslan je u Zagreb na Rebro gdje je i preminuo na današnji dan 1991. godine.

Iza sebe ostavio je suprugu Ružicu te petogodišnjeg sina Antuna i četverogodišnju kćer Marianu. Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Izvori
Literatura
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995. Grad Pakrac i Grad Lipik, 2009.

Internet
Ivan Zvonimir Ivančić: “Povijesnica 76. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske Pakrac”, Braniteljski.hr, pristup ostvaren 21. listopada 2020., https://braniteljski.hr/povijesnica-76-samostalnog-bataljuna-hrvatske-vojske-pakrac/

Ovaj članak objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Podijeli članak