Nepravedno zaboravljena i bezimena operacija – forsiranje Kupe u jesen ’91.

Forsiranje rijeka jedan je od najtežih vojnih manevara uz kojeg se vežu i neke od najtragičnijih operacija Hrvatske vojske poput operacije „Vihor“ iz prosinca 1991. ili operacije „Una“ iz rujna 1995. godine.

Zanimljivo, već u listopadu 1991. godine u jednom od prvih napadajnih angažmana Hrvatske vojske na Banovini hrvatske snage izvele su uspješno forsiranje rijeke Kupe o kojem se u javnosti ne zna gotovo ništa. Razlog je vjerojatno taj što su se nakon četiri dana hrvatske snage povukle na početne pozicije te zadani ciljevi u principu nisu ostvareni.

Nakon što je u jesen 1991. neprijateljska JNA uz pomoć pobunjenih Srba prodrla iz pravca Gline prema Velikoj Gorici sve do Kupe odnosno Slatine Pokupske situacija je postala alarmantna. Ubrzo je početkom listopada osnovana 153. brigada Hrvatske vojske Velika Gorica (tada 10. brigada TO) sa zadaćom obrane tog kraja, a pokazalo se i oslobađanja. Naime nakon što je 2. gardijska brigada 22. listopada odbacila neprijatelja od Kupe na potezu od Novog Farkašića prema Glinskoj Poljani, 3. Operativna zona Zagreb donijela je odluku da se Kupa forsira uzvodno, na lasinjsko-pokupskom dijelu bojišta.

Zadatak je namijenjen 101. i 153. brigadi, a za obje pričuvne postrojbe, trebalo je ovo forsiranje rijeke biti prvo napadno djelovanje u ratu. Kako je operacija tekla te iz kojih sve pravaca vidljivo je u monografijama navedenih postrojbi, a u narednim recima dati ćemo općenit opis ove zaboravljene operacije koja čak nije niti upamćena pod nekim posebnim nazivom.

Operacija je započela u 6 ujutro 28. listopada 1991. godine. Hrvatskim snagama značajnu podršku davalo je topništvo koje je djelovalo po desnoj obali rijeke. Prva bojna velikogoričke brigade par dana ranije prebacila se pontonskim mostom kod Letovanića na desnu obalu te je trebala u napad krenuti kod ušća Gline u Kupu, druga bojna dobila je zadatak forsiranja rijeke čamcima iz pravca Hotnje, a koji kilometar uzvodno kod Pokupskog treća bojna srušenim mostom trebala je također krenuti prema Slatini Pokupskoj. Prvi zapovjednik brigade Stjepan Bačurin prisjetio se kako je to izgledalo na pravcu 2. bojne nakon što je operacija pokrenuta:

Neprijatelj snažno uzvraća topništvom, a mi dolazimo u posve neracionalne i nepredviđene situacije. Neki vojnici ne mogu svladati strah, prvi stres, poneki nemaju snage zakoračiti u čamac koji ih je trebao prenijeti na neprijateljsku stranu rijeke. Neke sam morao doslovce unijeti u čamac. A s druge strane tuku tenkovi, minobacači, mitraljezi. Kada je stala artiljerija, došla je na red pješadija. Krenu vojnici, pa stanu, neki bi se vratili, ali nema nazad. Čamci su prebacili skoro cijelo ljudstvo. U žestokom okršaju potiskujemo neprijatelja. Dio bojne prvi ulazi u Zaloj – Slatinu – Gračanicu. Na mostu u Pokupskom Kupu je trebala prijeći i Treća bojna, ali strah ih je pokolebao. Most prvo prelaze diverzanti iz 101. brigade. 2. bojna 153. brigade čamcima je prešla Kupu, ali je izostala snažnija podrška lijevoga krila. Gromovi nisu presjekli komunikaciju Petrinja – Glina kod sela Gora, a 1. bojna 153. brigade nije uspjela forsirati rijeku Glinu i osloboditi Stankovce i kasnije Gračanicu. Desni susjed u području Pisarovine, također, nije prešao Kupu.“

Valja spomenuti da su otprilike 20% pripadnika 153. brigade bili neplivači. Unatoč složenim okolnostima neprijatelj je do podneva pružao otpor, a zatim se krenuo povlačiti prema Glini. Idućeg dana, 29. listopada, 2. i 3. bojna 153. brigade u potpunosti prelaze Kupu, a tog dana kod Pokupskog je poginuo od minobacačke granate načelnik stožera 153. brigade Drago Popovčić, pokazati će se jedina žrtva ove akcije.

Hrvatske snage na desnoj obali zatekli su stravični prizori odnosno posljedice zločina okupatora na tom području među kojima su i svirepa ubojstva civila. Nakon par dana, hrvatske snage nisu više bile u mogućnosti držati mostobran. Postojala je realna opasnost da neprijatelj u protuudaru stavi hrvatsku vojsku u okruženje te je odlučeno da se 101. i 153. brigada povuku na lijevu obalu Kupe odnosno na početne položaje. Oko podneva 1. studenog i posljednji vojnik vratio se na lijevu stranu čime je ova akcija okončana. Iako akcijom nisu postignuti svi ciljevi, agresor je zbog nje morao dio snaga prebaciti u Pokuplje čime su svakako rasterećeni pritiska grad Karlovac, a osobito grad Sisak.

Naslovna fotografija – Gorica.info

Izvori
Literatura
Božić Aleksandar i Goršeta, Damir. 153. velikogorička brigada HV, Velika Gorica: Turopoljski glasnik, 2002.
Brigović, Ivan; Radoš Ivan. 101. brigada HV-a. Zagreb: UHBDR 101. brigade Susedgrad, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar, 2012.