“Htio je živjeti, ali mu nisu dali” – ubijen heroj Željko Balala

U akciji čišćenja sela Kukunjevac 27. listopada 1991. godine poginuli su Božidar i Slobodan Čolić iz Bjelovara te Željko Balala iz Đurđevca.

Željko Balala rođen je 28. ožujka 1970. godine u Đurđevcu gdje je i odrastao kao sin jedinac u obitelji Cecilije i Ivana. Odgajan je kao vjernik katolik, a nakon osnovne škole upisao je srednju policijsku školu u Zagrebu. Po završetku škole postao je pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko koja je tada, 1989. godine, djelovala unutar Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Socijalističke republike Hrvatske.

Bio je iznimno posvećen svojem poslu, a kolege s kojima je ondje bio u službi sjećaju ga se kao dobrog i pouzdanog policajca. Po preustroju ATJ Lučko 1990. godine odlazi u Policijsku upravu Bjelovar gdje ga je i zatekao Domovinski rat. Sudjelovao je u nizu borbi na zapadnoslavonskom bojištu, a legendarni fotograf Toni Hnojčik fotografirao ga je u borbi tijekom obrane Doljana kraj Daruvara 1. rujna 1991.

Njegov ratni put prekida se 27. listopada 1991. kada se njemu, Slobodanu i Božidaru Čoliću gubi svaki trag. Njegova nevjenčana supruga Snježana teško se mirila sa Željkovim nestankom. Osim što se angažirala u potrazi za suprugom, ona se i sama uključila u obranu domovine.

Napokon, nakon duge potrage na pakračkom bojištu, u travnju 1992. ekshumirani su i identificirani posmrtni ostaci Željala Balale, kao i njegovih suboraca Božidara i Slobodana, te je pokopan na Gradskom groblju u Đurđevcu. Pored supruge Snježane ostavio je Željko iza sebe i 6-mjesečnog sinčića Luku koji je u sjećanje na oca zapisao:

Osjećam ponos te mi daje snagu to što je on tako mlad stao u obranu Domovine, riskirajući svoj život koji je nažalost i izgubio. Čast, ponos, hrabrost i velika zahvala za sve. Htio je živjeti ali mu nisu dali.