U žestokom okršaju 170 neprijateljskih vojnika “izbačeno iz stroja” – bitka za Tordince

Dana  25. listopada 1991. godine odigrala se bitka za Tordince, mjesto kraj Vinkovaca koje je pored potpunog okruženja odolijevalo napadima gotovo mjesec dana.

Silovit napad je pokrenut iz smjera okolnih srpskih sela: Velike Mlake, Silaša, Pačetina i Ostrova.

Iz smjera Ostrova su napali s 5 tenkova i 4 borbena vozila pješaštva M80 i mnogobrojnim pješaštvom. Moj brat koji je nestao je iz smjera Velike Mlake uništio prvi tenk i onesposobio drugi iz kojeg je posada pobjegla. Kad je potrošio punjenja za raketni bacač od pristiglih branitelja iz Osijeka je popunio protuoklop i dogovorio se s ekipom da probaju otjerati tenkove i transportere iz pravca Ostrova. Trinaest hrabrih branitelja se odlučilo na tu samoubilačku akciju. Kada su preplivali rijeku Vuku i prišli na domet protuoklopa ipak se uvukao strah od te sile koja je neprestano tukla po Tordincima iz tenkovskih topova, protuzrakoplovnih strojnica i spregnutih strojnica. Zapovjednik akcije je htio odustati ali mu je moj brat rekao da kad su već došli na domet protuoklopa da trebaju probati uništiti koji tenk. Brat je izašao iz zaklona i naciljao najbliži tenk ali su ga primijetili četnici iz kanala i posada drugog tenka i zapucali su prema njemu iz sveg raspoloživog oružja. Brat Vlatko je pao, a ostali branitelji u zaklonu nisu više od pola sata mogli dignuti glavu jer su svi tenkovi, BVP-i i svo pješaštvo iz zaklona počeli pucati iz sveg raspoloživog oružja. Zapovjednik je nekoliko puta pokušao doći do mog brata koji je ležao nepokretan desetak metara od njih ali nije uspio. Puzajući i plivajući preko Vuke su se povukli i ostavili tijelo mog brata koji do danas nije pronađeno.

Petar Matanović, brat nestalog Vlatka Matanovića
Vlatko Matanović “Apač”

Iako su branitelji uništili i onesposobili devet tenkova i jedno borbeno-oklopno vozilo, te je iz stroja je izbačeno oko 170 neprijateljskih vojnika, u popodnevnim satima morali su se povući zbog nedostatka protuoklopnog naoružanja.

U boju za Tordince se posebno istaknuo Ninoslav Marjanović koji je s bestrzajnim topom potvrđeno uništio 6 tenkova. Zadnji uništeni tenk je djelovao u paru i iz drugog tenka je pogođen zaklon iz kojeg je pucao Nino s bestrzajcom i ubio ga. Tijelo Ninoslava Marjanovića pronađeno je u masovnoj grobnici 2004. godine. Sahranjen je u Vinkovcima na gradskom groblju uz velike vojne počasti kao jedan od istinskih junaka boja za Tordince.

Petar Matanović
Srpski tenk u središtu Tordinaca

Na hrvatskoj strani bilo je mnogo ranjenih, a poginulo je i ubijeno ukupno 30 civila i 10 branitelja. Samo su dvije osobe od tog broja preminule od posljedica teškog ranjavanja u bolnici i pokopane su u Vinkovcima. Nakon provedenih ekshumacija iz primarnih i sekundarnih grobnica te na pojedinačnim lokacijama pokopano je 35 civila i branitelja. Još uvijek je nepoznata sudbina branitelja Vlatka Matanovića iz Antina, Vladimira Doležaka iz Vinkovaca i Borisa Gubića iz Zagreba.

Osim što su dio civila pobili, 11 stanovnika nesrpske nacionalnosti je psihički i fizički zlostavljano te potom prebačeno u logor Begejci u Srbiji. Istog dana napadnuta je i Jarmina koja se uspješno obranila, a u popodnevnim satima iz Mirkovaca, Cerića i s dobra Henrikovci napadnut je Nuštar. I taj su napad branitelji odbili uz tri uništena tenka JNA.

Za vrijeme rata pojavio se podatak o 208 žrtava u masovnoj grobnici pred crkvom u Tordincima. Ta informacija koja se pojavila u Večernjem listu u svibnju 1992. godine poslužila je u propagandne svrhe, a u dijelu medija pogrešna vijest se nastavlja i dalje širiti. Naime, u boju za selo Tordince poginulo je oko 170 četnika, rezervista i redovnih vojnika JNA i pobunjenih Srba. Nakon okupacije JNA je provela asanaciju terena oko sela i prikupila sve mrtve ispred katoličke crkve. Nakon prepoznavanja JNA je odvojila sve svoje poginule i odnijela ih za Srbiju, a domaće pobunjene Srbe su pokapali po okolnim srpskim selima.

Branitelja Tordinaca i civila hrvatske nacionalnosti poginulih u selu koji su prikupljeni prilikom asanacije terena je bilo 29. Iz sela Tordinci poginulo je tijekom okupacije i troje civila srpske nacionalnosti koji su odmah sahranjeni u selu. Tako se došlo do brojke od 208, a svjedok je bio matičar iz sela Tordinci koji je uspio doći na slobodni teritorij Republike Hrvatske tek u svibnju 1992. godine.

Na temelju iskaza preživjelih, sudac Županijskog suda u Vukovaru donio je u svibnju 1999. naredbu o ekshumiranju posmrtnih ostataka u mjestu Tordinci. Kod župnog ureda srušene crkve izvađeno je samo pet tijela koja su naknadno identificirana, a u grobnici su pronađene i kosti životinjskog porijekla. Tijekom 2004. Vladin ured za zatočene i nestale nastavio je iskapanja te je u nekoliko masovnih i individualnih grobnica nadomak Tordinaca pronađeno još nekoliko desetaka posmrtnih ostataka poginulih.

Naslovna fotografija – autor Petar Matanović

Izvori
Literatura
Flinčec, Antun. Antin kroz ratove. Antin: Proventus natura, 2016.

Svjedočanstva
Pismeno svjedočanstvo Petra Matanovića, prikupljeno 24. listopada 2019.

Podijeli članak