Kako su Ujedinjeni narodi uveli embargo na uvoz oružja – donesena Rezolucija 713

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Nakon što je 16. rujna 1991. pozvao na hitan saziv Vijeća sigurnosti kako bi se razmotrilo stanje u Jugoslaviji, Stipe Mesić kao predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 24. rujna poslao je glavnom tajniku UN-a Perezu de Cuellaru pismo. U njemu je pozvao UN da zaustavi “pučističku armiju i Republiku Srbiju” i uputi u Hrvatsku mirovne snage. Bili su to pozivi upomoć radi inertnosti Europske zajednice koja nije nalazila način da zaustavi velikosrpsku agresiju.

Konačno 25. rujna Ujedinjeni narodi, Rezolucijom 713, iznijeli su prvi službeni stav o krizi u Jugoslaviji. Njome nisu u Hrvatsku upućene mirovne snage, već je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom. Činilo ju je osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali je podržao Rezoluciju kao dio američke politike prema kojoj su kroz krize u tranzicijskim zemljama nove zemlje trebale “zaslužiti priznanje”.

Da je ovom Rezolucijom profitirala “jača strana” u sukobu, odnosno JNA, dokazala je reakcija na nju sa srpske strane. Dana 2. listopada krnje Predsjedništvo SFRJ pozdravilo je ovu odluku posebnim priopćenjem kojim je podržalo njezinu “suštinu i konkretne zaključke”.

Bilo je dakle očito kako je međunarodna je zajednica Rezolucijom 713 upravo napadnutoj Republici Hrvatskoj najviše naštetila. Naime, Hrvatskoj je u svibnju 1990. godine oduzeto gotovo svo naoružanje Teritorijalne obrane, a JNA, koja se u međuvremenu nedvosmisleno svrstala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN–u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, tada ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje Rezolucije.

Embargom na uvoz oružja Ujedinjeni narodi znatno su olakšali Jugoslavenskoj narodnoj armiji borbu protiv slabo naoružanih hrvatskih snaga. Bio je to još jedan u nizu ponižavajućih poteza svjetske diplomacije te nastavak politike koja bi održala Jugoslaviju na životu. Njome su Ujedinjeni narodi ustvari postali partner Europske zajednice jer su ustvari podržali njezine odluke još iz srpnja 1991. godine. Događaji koji su uslijedili pokazali su da se hrvatske oružane snage mogu boriti sa znatno nadmoćnijim neprijateljem u tehnici. Republika Hrvatska 8. listopada 1991. proglasila je raskid svih državo-pravnih veza s propalom Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom, a naoružanje je stekla zauzimanjem objekata JNA te kupnjom oružja na “crnom tržištu”. Republika Hrvatska primljena je u svibnju 1992. godine u Ujedinjene narode no ni tada, kada je počeo rat u BiH, UN nije ukinuo odluku o embargu. Embargo je formalno ukinut tek nakon završetka rata.

Izvori
Literatura
Miškulin, Ivica. “Republika Hrvatska i mirovna operacija Ujedinjenih
naroda: kada, kako i zašto je došlo do njezine realizacije?”. HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIV (2011), br. 1, str. 121–159.
Nobilo, Mario. Hrvatski feniks: diplomatski procesi iza zatvorenih vrata : 1990. – 1997. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2000.

Internet
Davor Ivanković: “Lončar ’91. osudio Hrvatsku na smrt”, Večernji list, pristup ostvaren 1. rujna 2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828

Televizija
TV Kalendar. Hrvatska radiotelevizija. autor Tomislav Šulj, urednik Vladimir Brnardić, 25. rujna 2015.

Podijeli članak