Rujanski dani – pokušaj destabilizacije obrane orahovačke općine

…Zbog mitraljiranja odašiljača na području ovih općina nemoguće je pratiti program HRT-a i dijela Hrvatskog radija, pa se gledaoci upućuju da signal HRT-a pokušaju uhvatiti na devetom kanalu i odašiljačima prema Zagrebu…

članak Večernjeg lista o napadu JRZ-a na odašiljač na Kapovcu 21. rujna 1991. godine

Ti dani pred početak rujna 1991. godine u znaku su grčevite borbe hrvatskih snaga u ratu za vojne objekte JNA u Hrvatskoj. Kaotična situacija nije zaobišla ni bivšu orahovačku općinu, koja još od krvavih rujanskih dana 1991. godine i masakra u podpapučkim selima Četekovac – Balinci – Čojlug, u susjednoj općini, postaje metom intenzivnih minobacačkih napada pobunjenih Srba iz zloglasnog uporišta u selu Krasković, koje se pod okupacijom našlo već sredinom kolovoza 1991. godine.

U kronologiji bitaka za vojne objekte JNA u Hrvatskoj, velik značaj imala je i ona za vojarnu „Jovana Ive Marinkovića“ u Našicama o kojoj smo pisali u prethodnom članku. Zauzimanjem vojarne JNA u Našicama, hrvatske snage dolaze do značajne količine naoružanja potrebne za što bolju provedbu obrambenih zadaća, a dobar dio naoružanja dolazi i na orahovačko područje, s ciljem opskrbe obrambenih snaga na prvoj liniji u Humljanima.

U jeku tih događaja od 19. rujna 1991. godine pa sve do oslobođenja na današnji dan, pobunjeni Srbi vrše i prvi zločin nad hrvatskim stanovništvom u okupiranom Kraskoviću. Dana 20. rujna 1991. godine ubijen je Ivan Nađ u okupiranom Kraskoviću. Kalvarija obitelji Nađ u okupiranom selu započela je 26. kolovoza odvođenjem njihove kćerke Blaženke u zarobljeništvo, da bi nakon toga za Katicu i Ivana Nađa dani postajali sve gori i strašniji. Maltretiranja i sustavna pljačka njihova imanja pod frazom „sve za potrebe fronta“ svakim je danom bila sve gora.

Dolazili su skoro svaki drugi dan po nešto. Ili je to bila rakija, vino, meso i brojne druge potrepštine. To smo još koliko, toliko izdržavali, ali onda mi je došao taj kobni 20. Mrak je lagano padao, a suprug je krenuo do štale da nahrani krave. Samo što je izašao začula sam pucanj i jauk. Istrčala sam van iz kuće i vidjela ga kako kleči, drži se za trbuh i jauče. Došla sam do njega i shvatila sam kako je ranjen u trbuh. Gledala sam okolo i nisam nikoga vidjela tko bi mi mogao pomoći. Samo je govorio kako ga boli, kako ne može izdržat bol i molio me da ga odvedem u podrum da se ubije jer ne može više izdržati. Najgori trenutak u mom životu je bio taj kad sam ga spustila do podruma. Nakon što sam ga posjela u podrumu potjerao me van da to više ne gledam.

Katica Nađ, supruga pokojnog Ivana

Ivan Nađ prva je civilna žrtva u okupiranom Kraskoviću.

Nikad im to neću oprostiti. Drugi su dan likovali nad tim svirepim činom, a ja sam samo mogla čekati kad će doći po mene.

Katica Nađ, supruga pokojnog Ivana

Dan poslije navedenog događaja, hrvatske snage ulaze u krug našičke vojarne, čime je bitka za Našice bila okončana. Kako u akciji sudjeluje i dio snaga iz Orahovice, dio branitelja na svoju ruku ili po zapovijedi odlazi u ispomoć Našičanima. U jeku tih događanja, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo vrši određenu vrstu odmazde na području općine, mitraljirajući odašiljač na Kapovcu, čime je privremeno prekinut televizijski prijenos do istoka Hrvatske.

Međutim, pobunjeni Srbi iz zloglasnog Kraskovića idu i korak dalje istoga poslijepodneva. Tijekom sahrane pokojnoga Ivana Nađa na pravoslavnom groblju (o.p. navedena lokacija gleda na Humljane i položaj ZNG-a kod Vilimovog mlina) pobunjeni Srbi rade razmještaj snaga i organiziraju napad “na brzu ruku” s ciljem vezanja dijela hrvatskih postrojbi sa šireg orahovačkog područja koje su sudjelovale u napadu na vojarnu u Našicama.

Došli smo do situacije kada pobunjeni Srbi iz gornjih krajeva počinju ispitivati jačinu naše obrane kod Vilimovog mlina. Kad smo uočili kretanje vojnika, razmišljali smo što ćemo i kako ćemo u tom trenutku postupiti i tada na bunker dolijeće prva granata.

Damir  Vratković o početku napada na položaj ZNG-a kod Vilimovog mlina

Nakon brze konsolidacije, pripadnici ZNG-a na tom području počinju pružati otpor i traže pomoć u municiji i ljudstvu.

Kad smo čuli na Motorolu da je otpočeo pješadijski napad na naše prijatelje kod Vilimovog mlina, cilj nam je bio što prije doći s drugog kraja sela do njih. Preko Motorole dobivali smo informacije da nemaju municije, da trebaju pomoć i zaista smo se trudili što prije doći do tog predzadnjeg punkta ne bi li nekako pomogli i dostavili municiju do tog isturenog položaja.

Marijan Varjačič „Sir“ o napadu na Vilimov mlin

Pripadnici ZNG-a i rezervnog sastava MUP-a tog poslijepodneva odbijaju napad pobunjenih Srba iz Kraskovića.

Bitno je napomenuti kako nije došlo do pomicanja spomenute linije obrane sve do sredine prosinca 1991. kada hrvatske snage oslobađaju uporišta pobunjenih Srba u operaciji Papuk ’91.

Iako u povijesnom narativu ti događaji na području sela Humljani i Krasković nemaju veliku stratešku važnost u okviru općih događaja tih rujanskih dana 1991. godine, važno je naglasiti kako su ti događaji jedni od onih koji su utjecali na destabilizaciju obrane podravskog pravca na području općina Podravska Slatina i Orahovica, počevši od masakra u podpapučkim selima Četekovac – Balinci – Čojlug pa sve do pokušaja ovladavanja punktom Vilimov mlin u Humljanima.

AUTOR TEKSTA – DINO MATAZ

Arhiva: Kronologija događaja (pismohrana), dnevnik događaja, novinski članci, elementi iz elaborata „Domovina i ja“, elementi iz filma „Linija života“ (2019.)

Sugovornici: Katica Nađ, Damir Vratković i Marijan Varjačić „Sir“