Neustrašivo je vodio “Tigrove” u obrani Borova Naselja – rođen heroj Zoran Gruber

Na današnji dan, 5. rujna 1969. godine, rođen je Zoran Gruber, heroj obrane Vukovara i Domovinskog rata.

Rođen je u selu Migalovci, a ranu mladost proveo je u Eminovcima kraj Požege u kojima se danas nalazi ulica s njegovim imenom. U Požegi je završio osnovnu školu, a potom i srednju nakon čega je stekao zvanje strojarskog tehničara. Već 1990. godine Zoran je shvatio da je njegova Domovina u opasnosti i zajedno sa skupinom mladića iz požeškog kraja odlazi u Zagreb gdje pristupa MUP-u Republike Hrvatske. Toga se prisjetio njegov prijatelj i suborac i Jedinice za posebne zadatke „Rakitje“,

Bio je iz miješanog braka, otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica. Sjećam se kad je ispunjavao upitnik pri prijavi u MUP, on se izjasnio jadan kao Jugoslaven. Tako je čovjek napisao i neki su onda mislili da je doušnik. Ja sam njima rekao da on je došao s nama i da on želi stvarati hrvatsku državu. Ubrzo je stekao povjerenje svih, a osobito zapovjednika. On je toliko puta to kasnije i dokazao. U Vukovaru smo se razišli, ja sam otišao na teren u Ilok, a on u Vukovar. Mogao je izaći iz Vukovara, to moram napomenuti, no nije želio. Želio je ostat do kraja i na kraju je ondje i ubijen.

Josip Širić, Zoranov suborac iz JPZ Rakitje i 1. A brigade “Tigrovi”

Grubi, kako su ga nazivali suborci, u Vukovar je stigao sa skupinom „Tigrova“ pod zapovjedništvom Zlatka Horvata 7. kolovoza 1991. godine. Prije toga već je stekao iskustvo u prvim bitkama Domovinskog rata – u Pakracu i na Plitvicama, kada je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović. „Tigrovi“ su svojim dolaskom u Vukovar osnažili crtu obrane Borova Naselja prema Borovu Selu. Svojim prisustvom ohrabrivali su domaće branitelje, a kada je počela bitka za Vukovar jurili su tamo gdje je najviše gorilo. Zoranova odgovornost, kao zapovjednika voda, osobito je porasla kada je u rujnu zapovjednik Horvat poginuo. Područje koje su „Tigrovi“ pokrivali protezalo se od Trpinjske ceste preko Ličke, Nove i Stare Banijske do Borovske ceste odnosno punkta Slon.

Upravo je ondje početkom studenog 1991. ranjen Zoran Gruber, snajperski hitac pogodio ga je u rame. Nakon pružene prve pomoći odveden je u pričuvnu bolnicu u Borovo Commerce, ali zbog težine ozljede, suborci su ga prebacili do vukovarske bolnice. Ondje je dočekao i pad grada. Ubrzo potom Zoranu se gubi svaki trag. Tek godinama kasnije obitelj je saznala za strašnu sudbinu koju je doživio. Zajedno sa skupinom ranjenika i djelatnika bolnice, odveden je na Ovčaru gdje je mučen i ubijen. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identificirani u studenom 1998. godine.

U autobusu je Zoran Gruber, koji mi je u prolazu namignuo i sjeo na desnu stranu, dva reda iza mene. Desno rame u koje je ranjen dobro mu je prokrvarilo, ali on se uvijek drži dostojanstveno. Kakav je god bio u akcijama, barem u one dvije u kojima sam ga vidio, takav je sad i ovdje, čvrst i ponosan. Na licu mu ne mogu vidjeti ni najmanji strah.

Vilim Karlović, pripadnik 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i autor knjige „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“

Izvori
Literatura
Karlović, Vilim. Preživio sam Vukovar i Ovčaru. Zagreb: Vlastita naklada, 2013.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.

Usmeno svjedočanstvo
Svjedočanstvo Josipa Širića, prikupljeno 12. prosinca 2019.

Internet
Tanja Belobrajdić: “Zoran Gruber: I u autobusu za Ovčaru čvrst i ponosan”, Direktno.hr, pristup ostvaren 28.8.2020., https://direktno.hr/direkt/zoran-gruber-i-u-autobusu-za-ovcaru-cvrst-i-ponosan-158705/
V. Milković: “EMINOVCI DOBILI ULICU NAZVANU PO HRVATSKOM BRANITELJU ZORANU GRUBERU Vilim Karlović:”Bio je hrabar i nevjerojatno odlučan čovjek. Kao takav je otišao u mučeničku smrt””, Požeško vodič, pristup ostvaren 28.8.2020., http://pozeskivodic.com/eminovci-dobili-ulicu-nazvanu-po-hrvatskom-branitelju-zoranu-gruberu-vilim-karlovicbio-je-hrabar-i-nevjerojatno-odlucan-covjek-kao-takav-je-otisao-u-mucenicku-smrt/