Jedini branitelj iz Iloka koji je poginuo u bitci za Vukovar – rođen heroj Vlatko Kraljević

Na današnji da, 13. kolovoza 1965. godine rođen je u Iloku Vlatko Kraljević, jedan od zaboravljenih heroja Domovinskog rata i bitke za Vukovar.

Ustvari Vlatko je rođen u poljskom predjelu Drljan na južnom prilazu Iloku. U Iloku je završio osnovnu školu i upisao Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje “Edvard Kardelj” Vukovar (radna jedinica Ilok) u kojem je završio samo prvi razred. Nakon što je napustio školovanje zaposlio se u Poljoprivrednom industrijskom kombinatu PIK Vukovar (radna  jedinica  Ilok). U njemu je radio sve do početka rata

Već ranije, odmah nakon višestranačkih izbora, Vlatko se uključio Hrvatsku demokratsku zajednicu u Iloku, a 10. ožujka 1991. bio je među 2500 nenaoružanih dragovoljaca koje je u Bogdanovcima postrojio Tomislav Merčep, tada predsjednik Općinskog odbora HDZ-a općine Vukovar. Vlatko je sudjelovao u stražama sa svojim sumještanima sve do polovice lipnja 1991.. Tada, 15. lipnja 1991., dragovoljno pristupa u 4. bojnu 3. A brigade Zbora narodne garde Vukovar.

Na Opatovačkoj pustari Vlatko je prošao ubrzanu obuku koju su vodili pripadnici Bojne Zrinski, a krajem mjeseca sudjelovao je i u prvoj akciji “opatovačke” bojne u Sotinu. I u idućoj akciji čišćenja Borova naselja Vlatko je bio sa svojim suborcima. Uz prve akcije i ratna iskustva i dalje se obučava u vojarni 4. bojne koju je JNA raketirala 27. srpnja 1991. Nakon toga Bojna se preselila u Vukovar i smjestila u zgradu gminazije te dvorac Eltz. Vlatko sudjeluje u osiguranju gimnazije koja je postala vojni objekt, a sve češće odlazi u Borovo naselje te sudjeluje u straži kod punkta Slon prema Borovu Selu.

Upravo ondje stigao je 25. kolovoza 1991. na dan kada je ustvari počela otvorena bitka za Vukovar odnosno napad na Borovo naselje iz pravca Borova Sela. Vlatko tada sudjeluje sa svojim vodom u vraćanju zauzetih dijelova Borova naselja te utvrđuje crtu obrane kod punkta “Slon”. U Borovu naselju, na tom području, Vlatko je ostao do kraja, sve dok u jednom od neprijateljskih napada nije izgubio život.

Za Vlatka mogu reći da je bio odgovoran i profesionalan vojnik koji je bio na položajima od početka do kraja.

Ivica Banožić, Vlatkov zapovjednik

U obrani crte kod punkta “Slon” sujedlovali su pripadnici 1. brigade “Tigrovi”, MUP-a RH PU Varaždin, domaći branitelji te pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade među kojima je bio i Vlatko Kraljević. Osobito se istaknuo u inženjerijskom utvrđivanju prve crte obrane na potezu od punkta “Slon” do sportskog aerodroma u Borovu naselju odnosno postavlja ondje protutenkovske antenske mine.

Usred jednog od brojnih napada neprijateljskih snaga upravo je ondje Vlatko izgubio život. Poginuo je, u potrazi za zaklonom, od protutenkovske antenske mine (TMRP-6) koju je sam postavio. Razorna naprava na mjestu ga je usmrtila. Od njega nije ostalo ništa te se zbog toga dan danas vodi kao nestala osoba. Iako se kao službeni datum pogibije vodi 17. studeni 1991. prema sjećanju suboraca Vlatko je stradao krajem listopada odnosno početkom studenog 1991.

Polovicom srpnja 1991. godine dobili smo slobodan dan da posjetimo svoje obitelji. Vlatko i ja otišli smo za Ilok. Sreo sam ondje njegovu majku Ilonku koja mi je rekla:  “Željko molim te, čuvaj mi i pazi na Vlatka”, a ja sam joj odgovorio: “Ne boj se, naravno da hoću”. Tog dana kad sam izgubio Vlatka imao sam osjećaj da sam ja umro.

Željko Martinović Žabac, suborac i prijatelj

Naslovna fotografija – Vlatko Kraljević (zaokružen) sa suborcima u Borovu naselju