Mislili su pregaziti Pounje u jednom danu no “Čađo” i Filipović zaustavili su ih u Strugi Banskoj – započela operacija “Žaoka”

Nakon što se kroz srpanj 1991. stanje na Banovini i Pounju sve više pogoršavalo, krajem mjeseca došlo je do velike srpske ofenzive na taj dio Hrvatske. Na današnji dan, 26. srpnja 1991. godine, pobunjeni Srbi pokrenuli su napadnu operaciju kodnog naziva „Žaoka“ (hrvatski – “Žalac”), kojom je zapovijedao ratni zločinac Dragan Vasiljković poznatiji pod nadimkom Kapetan Dragan.

Glavna prepreka snagama Kapetana Dragana koje su iz Dvora krenule prema Kostajnici bilo je selo Struga Banska. Selo, smješteno na prometnici Dvor – Hrvatska Kostajnica uz samu Unu, branili su malobrojni pripadnici policije i 2. A brigade Zbora narodne garde.

Zbog neuspješnih udara, pobunjeni Srbi su pokrenuli frontalni napad primijenivši kukavičku taktiku. Na oklopljeni kamion montirali su dva protuavionska topa, a ispred vozila formiran je „živi štit“ od 38 civila Hrvata, većinom staraca pokupljenih iz susjednog sela Zamlača kroz koje su prošli ostavivši tragove zločina.

Civili su natjerani da s uzdignutim rukama idu ispred vozila i pješaštva, a neprijateljski vojnici su preko njihovih glava iz topova i strojnica pucali u smjeru obrane na ulazu u Strugu. Branitelji nisu htjeli pucati na civile, već su se počeli povlačiti. Tako su Srbi bez borbe zauzeli prednji dio sela.

Uz pljačku i palež, zarobili su i mučili nekoliko policajaca i civila koji nisu mogli uzmaknuti. Devet novih civila utjerali su u „živi štit“, a među njima i prethodno silovanu djevojku. Trojicu zarobljenih policajaca pripadnici domaćeg ”diverzantskog voda” Nikole Sundaća bestijalno su pretukli i ubili. Prednji dio Struga prekrivala su trupla pobijenih Hrvata, a potom je srpska „kolona smrti“ nastavila s prodorom.

Uvidjevši da će zbog „živoga štita“ Srbi osvojiti Strugu i sve pobiti policajci, domaći Mile Blažević Čađo i Željko Filipović iz Dugog Sela žrtvovali su se. S potpornog zida iznad ceste, iz blizine, Blažević je opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo kojeg je tijelom zaustavio Željko Filipović. Pritom su obojica poginuli od eksplozije, a poginulo je i pet te ranjeno dvadeset napadača, među kojima i zapovjednik Teritorijalne obrane Dvor Gojko Samardžija. Poginulo je i dvoje civila iz „živog štita“, a 15 ih je ranjeno.

Zbog toliko mrtvih i ranjenih, srpski napadači u panici su počeli bježati, baš kao i specijalci koji su na okolnim brdima čekali nastavak napada. Svojom žrtvom Blažević i Filipović spasili su mještane i branitelje Struge Banske od velikog pokolja. Ipak poslije je, uz pomoć tenkova, JNA okupirala Strugu i cijelo zrinsko Pounje sve do Hrvatske Kostajnice, pritom počinivši niz zločina.

Također, u sklopu iste operacije na današnji dan pobunjeni Srbi su krenuli u konačni obračun s hrvatskim snagama koje su držale policijsku postaju u Glini. Nakon što su napali postaju otvorili su vatru i po oklopnim vozilima JNA kako bi isprovocirali napad JNA na hrvatske položaje što im je i uspjelo. Pripadnici MUP-a RH i ZNG pružali su žestok otpor te su Glinu napustili tek kada im je zaprijetila opasnost da budu potpuno odsječeni.

Nakon što su se u noći s 26. na 27. srpnja preko improviziranog mosta povukli preko rijeke Gline u Donji Viduševac srpske snage zauzele su zgradu glinske policije te predgrađe Jukinac na sjeverozapadnom ulazu u grad. Nakon okupacije Gline hrvatske snage organizirale su obranu na potezu Novo Selo Glinsko – Marinbrod – Prekopa – Hađer – Dvorište – Viduševac – Šatornja koja je izdržala do rujna 1991. godine. Okupacija Gline trajala je sve do operacije “Oluja” kada su 6. kolovoza 1995. hrvatske snage oslobodile grad.

Podijeli članak

Komentari su zatvoreni.