Kadijević je ’91. htio rušiti vlast u nizu republika. Milošević samo u jednoj. – akcija JNA za “spas Jugoslavije”

Izvadci iz dnevnika predsjednika predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Borisava Jovića, objavljeni 1995. pod naslovom “Posljednji dani SFRJ”, jedan su od najdragocjenijih izvora kada je u pitanju raspad te države.

Tako u njima nalazimo podatak kako je 25. veljače 1991. godine Veljko Kadijević, tada jugoslavenski ministar obrane, Joviću kazao kako je vojni vrh JNA donio zaključke o konceptu akcije spašavanja Jugoslavije.

Plan je glasio ovako – u Hrvatskoj i Sloveniji srušiti vlast vojnim udarom, u Makedoniji i Bosni i Hercegovini također, ali ne otvorenim udarom nego organiziranjem demonstracija, pobuna i mitinga po uzoru na srpsko-crnogorske s kraja osamdesetih. U Makedoniji bi oni bili organizirani pod parolom „rušenja probugarskog rukovodstva“, a u BiH je plan bio dići narod na noge pod geslom „Za Jugoslaviju“.

Koji dan kasnije Jović se o planu konzultirao sa Slobodanom Miloševićem, predsjednikom Srbije, koji mu je rekao da „tretirati“ treba samo Hrvatsku, a Sloveniju ostaviti na miru, jer oni nisu kršili vojne zakone u tolikoj mjeri. Milošević mu je također kazao kako odluku o vojnoj intervenciji u Hrvatskoj može donijeti i samo s onim članovima predsjedništva koju su „za“. Svoja razmišljanja o Miloševićevom stavu Jović je zapisao u dnevnik:

Vrlo je sumnjiva razlika u kršenju zakona između Slovenije i Hrvatske i vrlo je sumnjiva ideja da odlučuje manjina u Predsedništvu. To je stanje kada odlučuje vojska i to se ne može prikrivati. A niko i ne razmišlja o tome da je i vojska višenacionalna i da samim tim bez odluke političkog organa (takođe višenacionalnog) teško može ostati monolitna (…) Po mom mišljenju bolje je da se stvori prazan prostor vojsci da sama odlučuje, nego »pola riba – pola devojka.

Nekoliko dana kasnije, 1. ožujka, pobunjeni Srbi izbacili su iz policijske postaje u Pakracu dio policajaca hrvatske narodnosti. Specijalne policijske jedinice 2. ožujka su intervenirale i vratile postaju pod nadzor organa hrvatskih vlasti. Istog dana Borisav Jović u taj grad, bez konzultacija s Predsjedništvom SFRJ, poslao je JNA koja je po prvi put nastupila kao tzv. „tampon-zona“ između dvije strane. Jović je svjesno prekršio Ustav SFRJ. Bio je to jedan od znakova da se toj državi bliži kraj. Sredinom ožujka Predsjedništvo SFRJ odlučivalo je o uvođenju izvanrednog stanja, ali glasovi su bili 4-4 pa do toga nije došlo.

Izvor
Literatura
Špegelj, Martin. Sjećanja vojnika. Znanje: Zagreb, 2001.