Kada mu je ponudio mjesto ministra obrane Tuđmanu je rekao – Ne. – preminuo general Zvonimir Červenko

Na današnji dan, 17. veljače 2001. godine, iznenada je u Zagrebu preminuo Zvonimir Červenko, jedan od najboljih i najomiljenijih generala Hrvatske vojske.

Rođen je 13. studenog 1926. godine u Prijepolju (Srbija), a odrastao je u Popovači odakle mu je bio otac Franjo, podrijetlom Čeh, dok je majka Marta bila iz Rame. Osnovnu školu završio je u Popovači, a potom je upisao građansku školu u Kutini. U vihoru II. svjetskog rata otišao je u Zagreb gdje je nastavio školovanje. U strahu od mobilizacije vratio se u Popovaču i pridružio lokalnim partizanima.

Nakon završetka rata poslan je na odsluženje vojnog roka u Boku Kotorsku. Odlučio se nastaviti vojni poziv je je upisao Vojno-tehničku akademiju JNA u Zagrebu koji je završio kao najbolji u klasi. Kao školovani časnik upravo na je Vojno-tehničkoj akademiji u Zagrebu proveo  veći dio svoje karijere predajući tehničke predmete. Usavršavao se i školovao u Sjedinjenim Američkim Državama i u Zapadnoj Njemačkoj. Karijera mu je naprasno prekinuta uhićenjem 1972. godine na mjestu načelnika tehničke službe Teritorijalne obrane grada Zagreba.

Suverenost Hrvatske je nedjeljiva jer je Hrvati ne mogu dijeliti s drugim narodima i narodnostima niti Hrvatska inače može biti slobodna. Slobodu će u pravom smislu Hrvatska dobiti kada bude član organizacije Ujedinjenih nacija i kada bude imala svoju armiju.

riječi su koje je izrekao u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971., kao potpukovnik JNA, u prostorijama Štaba Teritorijalne obrane grada Zagreba. Ubrzo je osuđen zbog zastupanja hrvatskih interesa. Godinu i pol strogog zatvora proveo je u Staroj Gradiški, a uz to je izgubio čin i pravo na mirovinu. S njim u zatvoru bili su pored ostalih „proljećara“ i Bruno Bušić, Dražen Budiša te Vlado Gotovac.

Po povratku iz zatvora nije se mogao nigdje zaposliti pa je živio od socijalne pomoći. Zanimljivo, neko vrijeme radio je i kao inkasator Radio-televizije Zagreb. Nakon demokratskih izbora predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman, nudio mu je mjesto ministra obrane, ali Červenko je to odlučno odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar. Stoga mu je dodijeljena funkcija sekretar Sekretarijata obrane grada Zagreba. Kada je počeo Domovinski rat organizirao je obranu Zagreba, blokadu neprijateljskih vojarni i potaknuo osnivanje 14 zagrebačkih brigada.

U prosincu 1991. godine Červenko je postao zapovjednik novoosnovanog Domobranstva. Od sredine 1994. bio je pročelnik Vojnoga kabineta Predsjednika Republike Hrvatske, a u svibnju 1995. godine u izvođenju operacije „Bljesak“ zastupao je načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Vrhunac vojne karijere Zvonimir Červenko doživio je neposredno prije oslobodilačke operacije „Oluja“, kada je u srpnju 1995. na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio generala Janka Bobetka. Nakon uspješno izvedenih oslobodilačkih operacije krenuo je preustroj Hrvatske vojske u mirnodopski ustroj. Uspješno obavljena posla general Červenko umirovljen je s koncem 1996. godine. Bio je omiljen zbog svoje skromnosti i neposrednosti, a uvijek je isticao kako za uspjeh pohvale zaslužuju časnici i vojnici kojima je zapovijedao.

I nakon umirovljenja ostao je aktivan. Bio je voditelj nacionalnog projekta razminiranja, a upamćen je i po beskompromisnom vođenju revizije statusa ranih vojnih invalida. Obnašao je niz dužnosti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici na čijoj je listi ušao i u Županijski dom Hrvatskog sabora u kojemu je bio predsjednik odbora za branitelje i zakonodavstvo. Pokopan je na Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja. Unatoč svim zaslugama niti jedan trg ili ulica u Hrvatskoj ne zovu se imenom Zvonimira Červenka.

Biti velik, a biti jednostavan, biti razborit i mudar u danima teških trpljenja čovjeka, a istodobno poštivati pravo svakoga na vlastiti identitet, mogu samo istinski velikani. Tvoje postojanje i djelovanje obilježilo je stvaranje hrvatskih oružanih snaga, a time i hrvatsku noviju povijest. S iznimnim osjećajem za pravednost zalagao si se za poštivanje časti i dostojanstva svakog djelatnika, vojnika, dočasnika i časnika. Nisi svoje suradnike učio samo vojničkim znanjima nego i ljubavi prema čovjeku i njegovoj vlastitoj slobodi, spoznaji da običan čovjek, kada je to potrebno, preko noći mora postiti vojnikom-ratnikom, ali uvijek mora ostati na prvom mjestu čovjekom.

general Petar Stipetić na ispraćaju Zvonimira Červenka

Izvori
Literatura
Mikuljan, Miroslav. Generalova priča: Zvonimir Červenko. Koprivnica: Alineja, 2004.

Televizija
Sudbine – Generalova priča. Hrvatska radiotelevizija. scenaristica Marija Peakić Mikuljan, redatelj Ninoslav Lovčević, 1994.
Umro general Zvonimir Červenko – TV Kalendar. Hrvatska radiotelevizija. autor Tomislav Šulj, urednik Vladimir Brnardić, 17. veljače 2016.

Internet
Popovača.hr: “In memoriam: Zvonimir Červenko (13. studenoga 1926.– 17. veljače 2001.)”, pristup ostvaren 17. veljače 2021., https://www.popovaca.hr/vijesti/42-vijesti/6026-in-memoriam-zvonimir-ervenko-13-studenoga-1926-17-veljae-2001