Ovaj izvanredni intelektualac napustio je karijeru i otišao braniti Dubrovnik – poginuo heroj Ivan Alerić

Na današnji dan, 14. travnja 1992. godine, u Zagrebu je prilikom transporta naoružanja i vojne opreme na južno bojište poginuo vrhunski intelektualac i dragovoljac Domovinskog rata Ivan Alerić.

Mladi Ivan Alerić

Ivan je rođen 6. listopada 1961. u Drinovcima kao jedanaesto od četrnaestero djece oca Jure i majke Mile. Od malih je nogu pokazivao nadarenost, a nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu i gimnazije u Posušju odlazi na studij u Zadar gdje je s najvišim ocjenama diplomirao francuski jezik i književnost te njemački jezik i književnost. Budući da u Zadru nije mogao, u Sarajevu je istovremeno studirao i povijest.

U Zadru je ostao upamćen kao ekstra student. On je bio posebno nadaren. Takav intelekt mu je Bog dao, bistrinu i oštroumnost, a usto i plemenitost, sve vrline.

Vlado Alerić, brat

Nakon studija zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Zadru kao asistent iz znanstvenog područja filologije na katedri za francusku književnost.

Kao osnovnoškolac, gimnazijalac i student pokazivao je i  imao izvrsne moralne, radne i intelektualne osobine i ocjene. Već kao dječak imao je zreo karakter i bistar osjećaj i nastup za pravicu. Bio je plemenit, pun dobrote, skroman i posebno milostiv prema potrebitima. Ivan je bio domoljub i kozmopolit, svestran i poliglot. Jednom je u redakciji čitao novine na švedskom jeziku pa su ga začuđeno upitali otkud sad zna i švedski jezik, a on je odgovorio da je to samo varijacija na njemački. Uz redovno studiranje zarađivao je kao turistički vodič i tako uzdržavao sebe i nas mlađe koji smo studirali.

Marina Alerić Bebić, sestra

Prije rata živio je i radio u Virovitici i Zagrebu, a početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u borbu za hrvatsku neovisnost. Radio je kao novinar „Glasnika HDZ“ pišući, pored ostaloga, članke o hrvatskoj povijesti. Istovremeno na HRT-u je sudjelovao u izradi dvije dokumentarne emisije Podrijetlo Hrvata i Kraljevska kravata. U jesen 1991. godine odlučio je uzeti pušku u ruke i aktivno se uključiti u obranu napadnute Hrvatske. 

Nas nekolicina studenata pozvali smo koncem rujna ’91. preko radija ljude koji bi se htjeli uključiti u obranu hrvatskog juga. To je bilo neposredno pred opći napad na Dubrovnik koji je krenuo 1. listopada. Oformila se dragovoljačka skupina koja je 3. listopada ujutro krenula prema Dubrovniku, među nama bio je i Ivan Alerić.

Ante Kačić, suborac i prijatelj

U živom sjećanju Ante Kačića, danas uglednog dubrovačkog odvjetnika, ostala je jedna anegdota s početka putovanja.

Išli smo uvježbati izlazak iz autobusa u slučaju neprijateljskog napada na naš konvoj. Pokojni Alerić koji je sjedio s Jakšom Hodakom sa Sustjepana, rekao je ‘pa čujte mislim da bi u slučaju napada bilo najbolje razbiti prozor i iskočiti iz autobusa, a ne izlaziti redom jedan, pa drugi, pa treći.’

Ante Kačić, suborac i prijatelj

S dragovoljačkom postrojbom nazvanom „SRĐ“, Ivan je sudjelovao u najtežim bitkama za Dubrovnik.

Bili smo skupa cijelo to vrijeme, on je izdržao na nepoznatom terenu bez da je imao ikakvu obvezu doći osim velike ljubavi prema Hrvatskoj. Dugujem zahvalnost obitelji Alerić što su odgojili takvog čovjeka, takvog hrvatskog sina kojim se ja ponosim.

Ante Kačić, suborac i prijatelj

Nakon sudjelovanja u uspješnoj obrani Dubrovnika Ivan se vratio u Zagreb. Gorljivo se zalagao za međunarodno priznanje Republike Hrvatske lobirajući kod francuskih sveučilišnih profesora i intelektualaca poput Alaina Finkielkrauta, jednog od zapadnih intelektualaca koji je progovorio protiv srbijanske agresije na Hrvatsku.

Detalj s posljednjeg ispraćaja Ivana Alerića

Jačanjem ratnih aktivnosti u rodnoj Hercegovini odlučio je otići pomoći obranu rodne grude. Pri ukrcavanju naoružanja i vojne opreme na zagrebačkom Velesajmu, neposredno prije polaska u Hercegovinu, uslijed eksplozije mladi hrvatski domoljub i intelektualac Ivan Alerić položio je svoj život na oltar domovine. Tom prilikom smrtno je stradao i Ante Kovač iz Posušja dok je nekolicina vojnika bila ranjena. Ivan Alerić posmrtno je promaknut u čin bojnika, a pokopan je u rodnim Drinovcima. Ivanova sestra Marina autorica je zbirke domoljubnih i bogoljubnih pjesama Bijeli Pelin u kojoj se nalazi niz pjesama koje je posvetila pokojnom bratu.

KAD JE IVAN ODLAZIO
kad je Ivan odlazio
još se zora nije bila poljubila ni s danom ni s noći
mater je dugo na kapiji stala
ostani još malo sine
nisam te se nagledala
a i ćaća još bi sluša
di si bio šta si kuša
ima li dušmanskog dima po hrvatskim gradovima

mislio jesam dobra moja mati
malo dulje ostat sad kod kuće
odmoriti dušu tilo
al mi ne da ovo bilo
ja ne mogu mene briga vuče
nije vrime da se muško mlači
u kužini s materom i ženom
nit je vrime samo gledat knjige
veće sad su brige

ta i sami znate – Ovo je ono vrime
da ne kažem biblijsko za nas Hrvate
nemojte se za mnom prenemagat
ovu žrtvu ne dopuštam vagat
od ljubavi ove nema veće
za hrvatsku stvar dajem se na dar
tuga vaša nek za mnom ne kreće

šta bi bilo od ikoga
kada niko ne bi bdio
propao bi narod cio

Marina Alerić Bebić

Autor

Podijeli članak