Konačan krah velikosrpskih ambicija u Hrvatskoj – u Sarajevu potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre

Na današnji dan, 2. siječnja 1992. godine, u Sarajevu je potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre u Hrvatskoj. Naziv dokumenta bio je „Sporazum o primjeni Ženevskog sporazuma“, a odnosio se na provedbu Ženevskog sporazuma potpisanog 23. studenog 1991. od strane Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića, Veljka Kadijevića i posebnog izaslanika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Cyrusa Vancea. Njime je predviđeno povlačenje JNA s područja Republike Hrvatske te je dogovoren dolazak mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku.

Sporazum je na snagu stupio idućeg dana, 3. siječnja 1992. godine u 18 sati. Primirje između Hrvatske u Jugoslavije koje je za cilj imalo okončati rat te „pripremiti teren“ za dolazak mirovnih snaga Ujedinjenih naroda poznato je pod nazivom „Sarajevsko primirje“.

Nakon što je 1. siječnja 1992. u Zagrebu obavio razgovore s predsjednikom Tuđmanom, Cyrus Vance otputovao je u Sarajevo. Dana 2. siječnja najprije se u 10 sati ujutro susreo s predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, a nakon toga imao je odvojene sastanke s predsjednikom HDZ-a BiH Stjepanom Kljujićem i predsjednikom SDS-a BiH Radovanom Karadžićem. Nakon tih sastanaka Vance je izjavio kako se razgovaralo o slanju promatrača UN-a u BiH, koji bi u tu republiku stigli u sklopu Mirovnih snaga. Upitan od novinara da li ima izgleda da BiH ne bude uvučena u rat, odgovorio je „Nadam se da ima“.

U popodnevnim satima u sarajevskom hotelu „Konak“ započeli su razgovori između predstavnika Hrvatske vojske i Jugoslavenske narodne armije. Sastanak se odvijao u nazočnosti Cyrusa Vancea, a u delegaciji Republike Hrvatske bili su ministar obrane Gojko Šušak, general Imra Agotić i general Petar Stipetić, dok su delegaciju JNA činili general Andrija Rašeta, general Vladimir Simonović i general Slavko Jović. Unatoč optimističnim predviđanjima da će doći do prekida vatre tog dana, nad Hrvatskom su djelovali jugozrakoplovi. Po prvi put raketirana je riječka industrijska zona, a uzbuna je tog popodneva bila oglašena u više od 20 hrvatskih gradova.

Ipak nakon pritiska međunarodne zajednica u večernjim satima došlo je do potpisa sporazuma koji je ostao upamćen po neformalnom nazivu „Sarajevski sporazum“. Za razliku od petnaest prethodnih dogovora o prekidu vatre, napokon je poštivan. Bio je to nužan predah nakon poraza velikosrpske politike u Hrvatskoj koja nije uspjela postignuti svoj cilj pa se okrenula prema Bosni i Hercegovini. Zbog neuspjeha u ratu Milošević je ubrzo smijenio jugoslavenskog ministra obrane Veljka Kadijevića i dio vojnog vrha riješivši se tako vojnih gubitnika u pripremi za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Fotografije – autor Željko Gašparović

Izvori
Literatura
Runtić, Davor. DOMOVINSKI RAT 1992.: Godina i rata i mira. Vinkovci/Šibenik: Davor Runtić, Naklada Runtić, Eko maslina, 2014.

Televizija
Sarajevsko primirje – TV Kalendar. Hrvatska radiotelevizija. autor Vladimir Brnardić, urednik Vladimir Brnardić, 2. siječnja 2012.